Razočaranje koje nam je ovih dana priredila ekranizacija života princeze Diane poljuljalo je našu vjeru u Monarhiju, odnosno njen život na filmu. No, kao što jedna lasta ne čini proljeće, tako ni jedan flop ipak ne može uništiti čitav sektor obično vrlo unosnog i na Oskarima često zastupljenog podžanra. Filmovi o britanskoj kruni stari su koliko i sama filmska vrpca, a s obzirom da ovo ipak nije portal filmske edukacije, ograničit ćemo se samo na one nastale u posljednjih frtalj stoljeća, kostimirane, manje kostimirane, ali ne na žalost i one bez kostima. Fakat, postoji li uopće koji „kraljevski“ pornić? No, dobro…
Niti desetljeća lutanja kroz filmske pustopoljine nisu otupila njihov smisao za kritičarsku poetsku pravdu, lošu glumu, režijsko blefiranje i montažne konjske glave. Dakako, niti senzibilnost za lijepo. Rek'o je svojedobno Brega kako bi u Mozartu i konj uživao. E pa tako i mi. Uživamo. Ne u Mozartu, nego u vulgarnom humoru i golim sisama. Pa kakve onda veze to ima s Mozartom? Nemamo pojma, ali je usporedba isprva baš puno obećavala.
Jedan (nemilosrdni Runjić) voli Judda Apatowa i Woodyja Allena, a drugi (gad Tomljanović) stare crno-bijele filmove, novog Hanekea, danske serije i ponešto friškog holivudskog mainstreama, što znači da se gotovo ni u čemu ne slažu. Ima li bolje podloge za početak jednog divnog prijateljstva? I jednog bloga.
2 Comments