U vrijeme kad sam počeo gledati filmove Robert De Niro bio je najbolji glumac na svijetu. To je postalo opće mišljenje, gotovo bi se reklo službeno, u periodu između drugog „Kuma“ (1974.) i „Razjarenog bika“ (1980.), a u kojem je nanizao doista nevjerojatnu listu uspjeha, listu kakvu većina glumaca ne snimi tijekom cijele karijere: Scorseseov „Taksist“, Bertoluccijevo „Dvadeseto stoljeće“, Kazanov „Posljednji tajkun“, „New York, New York“ ponovno sa Scorsesejem i Ciminov „Lovac na jelene“. Za jednu veliku karijeru dovoljno, no osim spomenutih De Niro je snimio još desetak antologijskih filmova i kakvu god top listu napravili neće biti potpuna. Kolega NG Runjić ipak je imao nešto lakši posao birajući De Nirovih 7 najgorih, iako se veliki glumac u posljednjih desetak godina dobrano potrudio da mu ponudi obilje materijala pa tako niti Runjiću niti meni ne bi bilo teško pronaći naslova i za Top 15.
Danas više nema, kao nekoć, najboljeg glumca na svijetu (a ta je titula je bila tim vrednija što su u konkurenciji bili i teškaši poput Marlona Branda, Ala Pacina i Dustina Hoffmana), no samo pogled na njegovu greatest shits listu dovoljan je za ustvrditi da De Niro danas to, na žalost, više nije. Možda mu se ponovno potrefi, osobito ako se realizira najavljeni reunion s Martinom Scorsesejem, no do tada preostaje nam tek prisjetiti se njegovih boljih dana, genijalnih uloga i filmova.
7Lovac na jelene / The Deer Hunter (1978.)
Iako je De Niro glumac nevjerojatne moći u kadru, u većini filmova koji se nalaze na ovoj listi velikodušno dijeli film s kolegama. U čuvenom filmu Michaela Cimina takav je slučaj s Christopherom Walkenom, još jednim od onih glumaca koji ne mora ni trepnuti da bi bio zanimljiv. Njihova partija ruskog ruleta među najsumanutijim je filmskim sekvencama ikada, i teško bismo joj ikada povjerovali da nije bilo De Nira i Walkena. Zapravo ne znam od koje scene me više prolaze žmarci, od ruskog ruleta ili kad drugari zapjevaju “I Looooveee Youuuu Baaaby”. Masterpiece.
6Bilo jednom u Americi / Once Upon a Time in America (1984.)
Opijumski san Roberta De Nira možda ne spada među njegove greatest hits, ali mu je uloga židovskog gangstera Noodlesa Aaronsona svakako jedna od zahtjevnijih u karijeri. Film Sergia Leonea kojeg su zloćesto krstili ‘židovskim Kumom’ neki nisu gledali jer je za one osjetljivije stražnjice jednostavno predug (227 minuta), dok je skraćena verzija posve nerazumljiva i besmislena, no riječ je o jednom od najboljih De Nirovih izdanja. Bonus je izvanredni James Woods, glumac koji iz nepoznatih razloga nije uspio dosegnuti De Nirove visine, iako glumački ne zaostaje mnogo.
5Ponoćna trka / Midnight Run (1988.)
Iako niti film, niti uloga lovca na glave koji pokušava privesti mafijaškog računovođu (Charles Grodin), nemaju aureolu remek-djela, kao gotovo svi ostali filmovi na ovoj listi, riječ je o izvrsnoj akcijskoj komediji Martina Bresta u kojoj imamo priliku vidjeti De Nira u rijetko ležernom i komičarski nadahnutom raspoloženju. Šteta što je kasnije, nakon još jednog simpatičnog nastupa u komediji „Analiziraj ovo“, taj komičarski talent počeo raubati bez kriterija.
4Vrućina / Heat (1995.)
Ovo je zapravo posljednji veliki De Nirov film, što ne znači da i nakon njega nije tu i tamo uspio ubosti poneki dobar film ili ulogu (npr. „Cop Land“, „Jackie Brown“, „Wag the Dog“, „Ronin“ ili „U dobru i zlu“). „Vrućina“ je mrcina od filma, majstorski triler Michaela Manna o lopovu i panduru u kojem se De Nirov (lopov) minimalizam pokazao kao neosporno atraktivniji od Al Pacinovog (pandur) glumačkog baroka.
3Dobri momci / Goodfellas (1990.)
Iako su nakon njega još zajednički snimili i „Casino“, rekao bih da ovim filmom zapravo završava vjerojatno najplodnija glumačko-redateljska kolaboracija svih vremena, ona Roberta De Nira i Martina Scorseseja, a o kojoj svjedoče i sljedeća dva naslova s liste. Iako film pripovjeda o usponu klinca iz susjedstva na gangsterskoj hijerarhiji (igra ga Ray Liotta), De Niro u ulozi njegova starijeg zaštitnika nekako bolje pokriva teren, nije ni čudo jer osim savršene tehnike De Niro je tada već imao i dosta utakmica u nogama („Kum 2“, „Bilo jednom u Americi“) pa mu gangstersko odijelo stoji ko’ saliveno.
2Taksist / Taxi Driver (1976.)
„You talkin’ to me?“, jedan je od najpoznatijih citata u povijesti filma koji više nije rezerviran samo za psihopate već i za simpatične čistačice multipleksa. A sociopatski taksist s insomnijom i irokezicom Travis Bickle prerastao je u De Nirovu flagship ulogu u kojoj se prelamaju svi horori postvijetnamske Amerike i u kojoj ne znate što je ružnije i opasnije, maloljetne kurve, kvarni političari ili prolupali vijetnamski veterani.
1Razjareni bik / Raging Bull (1980.)
Evo i njega u sasvim krupnom crno-bijelom kadru, litre znoja i krvi pršte na sve strane, facijalni mišići plešu svoj ples u slow motionu, a genijalna montažerka Thelma Shoonmaker kombinira slow motion i ubrzane kadrove u suludom ritmu i zarađuje prvog od svoja tri Oscara (naravno, svi sa Scorsesejem). Dakle, Jake LaMotta boksački prvak svijeta u srednjoj kategoriji u izvedbi debelog, opet kao i u „Taksistu“ pomalo psihopatskog i pomalo seksualno neuravnoteženog tipa koji si uništava život samo zato što nije u stanju poslušati mudri bratov (nenadjebivi Joe Pesci) savjet: „trebaš više ševiti i manje jesti“. Samodestruktivan kakav jest, na kraju postane loš komičar, kao što će se to dvadeset godina kasnije dogoditi i samome De Niru.
Komentari