Prostakuša i štreberica u lovu na dilera droge

• Tweet
• Pin It

Da je Melissa McCarthy velika faca koju čeka još veća karijera poznato je odavno, pogotovo fanovima kod nas upravo po stoti put repriziranih “Gilmorica” ili pak nešto manje „antologijskih“ „Mike & Molly“. No morale su se ipak dogoditi sjajne „Djeveruše“ sa golemim box office-om (oko 290 milijuna U$D na uloženih jedva 33), senzacionalnim Melissinim nastupom i oskarovskom nominacijom, da bi se Hollywood odvažio povjeriti joj neki vlastiti, kako tamo vole reći vehicle. I zaista, početkom godine došao je osrednji, ne baš smiješni „Identity Thief“ („Krađa identiteta“ kod nas), koji je u kinima naprosto razvalio (174 milijuna U$D na uloženih 35) i više nije bilo sumnje: zvijezda je rođena.

Rođena je ona doduše još 1970., ali nemojmo cjepidlačiti. U „Specijalnim agenticama“ Melissa ponovo surađuje s Paulom Feigom koji je režirao „Djeveruše“. Nema tu sad doduše sjajne Kristen Wiig da napiše scenarij i vješte, nevidljive producentske ruke Judda Apatowa, kao ni cijele one popratne galerije likova koja je tamo tako urnebesno funkcionirala, ali je tu zato… hm, oskarovka Sandra Bullock. Sjeća li se itko da je ta ikada uopće bila smiješna? Žena cijeli život manje-više glumi u komedijama, a nema ni grama komičarskog talenta (ajde dobro, možda par miligrama…). Istina, NG Tomljanović ju je uvrstio u svoj slavni top 10 holivudskih milfica, ali nekako sumnjam da bi mu bila i u top 100 komičarki.

No, netko u Hollywoodu očito smatra da Bullockica (ovo zvuči još bolje kad se pročita „po Vuku“) još uvijek ima box office potencijala, iako je od njenog oskarovskog nastupa u ne bogzna kakvoj ali u kinima superuspješnoj i i za najbolji film na Oskarima nominiranoj (!) „Priči o prvaku“ („The Blind Side“ za torrentaše), prošlo već četiri godine u kojima je ona imala tek jedan nastup – manju ulogu u preklanjskom „Extremely Loud & Incredibly Close“. OK, može joj se priznati da nije odmah navalila kapitalizirati svoj uspjeh i da je čekala pravu ulogu što u njenim godinama može biti i riskantno, jer kolikogod se danas svi kleli u milfice i da je „49 novih 29“, taj telefon zna itekako i NE zazvoniti.

Njen još uvijek, hvala na pitanju zvoni pa se tako sada opet našla u jednom hitu koji će po svemu sudeći dobiti i nastavak (zasad je negdje na 135 milijuna dolara na uloženih 43 što je sasvim dovoljno za razgovor o serijalu). Bullock ovdje igra Sarah Ashburn (za prijatelje samo Ashburn), utegnutu štrebericu, agenticu FBI-a s nikakvim socijalnim vještinama, ali vrhunskim nosom za posao, koja iz New Yorka ide u Boston u lov na krupnog dilera droge. Tamo će se igrom slučaja spariti sa Melissinom Shannon Mullins (za prijatelje Mullins), svojom suštom suprotnošću – muškobanjastom old school uličnom policajčinom koja obožava tući svoje osumnjičenike i nakon toga lokati u lokalnom baru. Oni s boljim pamćenjem, sjetit će se možda da je Bullock glumila kombinaciju upravo ovakva dva lika u dva nastavka svoje komedije „Miss Congeniality“ („Cura na zadatku“ kod nas).

Od prvih kadrova ili bolje taktova starinske shaftovske blaxploatation mjuze, odmah bude jasno na što se ovdje cilja i to odmah nekako bude srcu drago, barem srcu ovog konkretnog Nemilosrdnog gada. Starinske buddy-buddy komedije u kojima se obično spare dvije čiste suprotnosti na čemu su se temeljile bezbrojne policijske serije i filmovi iz ’70-ih i ranih ’80-ih, najbolja su antidoza današnjim za popizdit napornim policijskim CSI proceduralima kakvima nas svakodnevno filaju na telki. Ovdje je stoga zaplet sasvim sporedan, iako ga ima i on je naravno predvidljiv – puno je važnija međuigra između očekivano urnebesne McCarthyeve i, priznajem, neloše Bullockice (iako joj make up uspije ostati netaknut i nakon najgore pucačine ili pak cijelonoćnog oblokavanja s Mullinsicom, ali dobro sad…) i tu se zaista nađe par prilično dobrih fora. Njih dvije se doslovce non-stop svađaju i to oko najnevažnijih sitnica, ali ta je anti-kemija među njima tako dobro legla da te svađe nikad nisu dosadne, a ponekad znaju biti i prilično zabavne.

Naravno da prema kraju filma Mullinsica polako uspijeva „razbarušiti“ utegnutu Ahburnicu, a ova pak mrvicu smekšati divlju Mullinsicu, i to uopće nije nikakav spoiler, osim ako u životu niste nikada gledali niti jednu od buddy-buddy/opposites attracts komedija, ili uostalom bilo koji moderni rom-kom. Ima ponekad filmova kojima klišei naprosto dobro stoje i nimalo ne bodu oči, a deja vu osjećaj ne škodi generalnom dojmu o njima. „Agentice“ su tako na kraju ispale skroz OK… (ZABAVNO 7/10)

• Tweet
• Pin It