Iako kalendarski jesen još nije ni počela, a sezona filmova koji imaju ozbiljne oskarovske ambicije tek se zahuktava, obrisi kandidata za Oscare koji će biti podijeljeni početkom sljedeće godine već se naziru. Pa čak i više od toga: filmski festival u Torontu koji već neko vrijeme figurira kao najvažniji filmski festival na sjevernoameričkom kontinentu otkrio je mnoge favorite, dok ostali tek čekaju priliku da se nametnu. Naravno, u sljedećih nekoliko mjeseci zasigurno će se pojaviti još poneki naslov kojeg trenutno nema na radaru, poneki od sadašnjih favorita možda će prerano izgoriti, a uletiti će još i neki totalni autsajder na kojega nitko nije računao, no mi ćemo se ipak pomalo drsko usuditi prognozirati filmove koji će gotovo sigurno ući među nominirane. Koliko nam je to uspjelo provjerit ćemo 16. siječnja kad budu objavljene nominacije, a zatim i 2. ožujka kad Ellen DeGeneres, nova stara voditeljica, zaključi ceremoniju dodjele Oscara.
Donosimo prognozu nominacija u onoj glavnoj kategoriji, najboljeg filma, dok ćemo se glumcima i glumicama pozabaviti sljedeći tjedan. Iako je u ovoj kategoriji moguć veći broj nominacija, između 5 i 10, konkurencija je velika pa već sada možemo govoriti o 25 naslova koji imaju dobre izglede za nominaciju. Jedan od onih koji zasigurno ima najviše posla pripremajući govore uoči dodjele je George Clooney kojeg bi, nakon prošlogodišnjeg trijumfa s „Argom“, ove godine mogle zadesiti nominacije u čak tri kategorije: za najboljeg režisera („The Monuments Men“), najboljeg glumca („Gravity“) i producenta čak dva filma s velikim izgledima u kategoriji najboljeg filma: „August: Osage County“ i već spomenuti „The Monuments Men“. Ali idemo redom, od filmova s najvećim šansama pa naniže.
Niti desetljeća lutanja kroz filmske pustopoljine nisu otupila njihov smisao za kritičarsku poetsku pravdu, lošu glumu, režijsko blefiranje i montažne konjske glave. Dakako, niti senzibilnost za lijepo. Rek'o je svojedobno Brega kako bi u Mozartu i konj uživao. E pa tako i mi. Uživamo. Ne u Mozartu, nego u vulgarnom humoru i golim sisama. Pa kakve onda veze to ima s Mozartom? Nemamo pojma, ali je usporedba isprva baš puno obećavala.
Jedan (nemilosrdni Runjić) voli Judda Apatowa i Woodyja Allena, a drugi (gad Tomljanović) stare crno-bijele filmove, novog Hanekea, danske serije i ponešto friškog holivudskog mainstreama, što znači da se gotovo ni u čemu ne slažu. Ima li bolje podloge za početak jednog divnog prijateljstva? I jednog bloga.
Pingback: Prognoziramo glumačke i režijske Oscare - Nemilosrdni gadovi