Tony Scott, mlađi brat velikog Ridleya, godinama je nepravedno podcjenjivan kao videospotovski štancer akcionih budalaština iz radionice „superproducenta“ Jerry Bruckheimera (u 1980-ima, tada još sa pokojnim Donom Simpsonom, Scott je za njih režirao „Top Gun“ i „Policajca s Beverly Hillsa II“). Scott je tada bio percipiran otprilike kao što je Michael Bay („Pearl Harbour“, „Armageddon“) danas – nezainteresirani rutiner i zanatlija, no kredibilitet mu se naglo popravlja izvrsnom ekranizacijom Tarantinova scenarija „Prava romansa“ 1994., i od tada mu ugled samo raste. Tony Scott nema, doduše, takve umjetničke ambicije kao njegov brat Ridley („Blade Runner“, „Gladiator“), ali mu se s vremena na vrijeme dogodi veliki film, a to je uz „Pravu romansu“ i „Tjelesna straža“.
Drugi važan dio trija (uz Scotta i nenadmašnog Denzela Washingtona) koji stoji iza „Tjelesne straže“, je scenarist Brian Helgeland („Mistična rijeka“, „Payback“, „L.A. Confidential“), jedan od rijetkih današnjih holivudskih mainstream pisaca koji znaju složiti priču, zaplet i dijaloge kako spada. Washington igra Creasy-a, deziluzioniranog alkoholičara i bivšeg specijalca, koji prihvaća posao tjelohranitelja u Meksiku, u jeku vala otmica djece tamošnjih bogataša. Kada se otmica ipak desi, Creasy kreće u nemilosrdnu osvetu i počinje maestralni drugi čin filma, koji donosi more krvi, akcije, ironije i sudbonosnih rečenica na rubu trash literature («…smrt je njegova umjetnost, upravo će naslikati svoje remek-djelo»).
Glumci su sjajni, iako tu zapravo nitko osim Denzela nije ni bitan (u prvom dijelu filma nosi bradu i neodoljivo podsjeća na Marvina Gayea, pa ga već vidimo u nekom budućem biopicu o Gayeu), a Scottova ultramoderna „tehno“ montaža nije iritantna, već pridonosi atmosferi. Bolje blockbusterske video zabave od „Tjelesne straže“ ne treba očekivati slijedećih mjeseci. (ČISTA KO SUZA 10/10)
2 komentara