Gotovo je, gotovo, ali prije nego što ispratimo napornu recesijsku 2013., još nas čeka jedan poslić – podvući crtu i pod filmsku 2013. i zaključiti kako godina na umoru ipak nije bila baš toliko loša kao ona ekonomska. S druge strane bare ima i onih koji već sada 2013-u proglašavaju jednom od najboljih godina u povijesti filma, poput npr. kritičara Vanity Faira, i to ne samo kad je riječ o biznisu, odnosno rekordnih box office prihoda iz kina, već u prvom redu kvalitativno. Iako uspoređivanje s godinama u kojima su, primerice snimljeni „Zameo ih vjetar“, „Poštanska kočija“ i „Ninočka“ (1939.) baš i ne drži vodu, ipak je neosporna činjenica kako se u godini u kojoj je teza o kreativnoj prevlasti televizije nad filmom postala opće mjesto, Hollywood vratio bolji i pametniji nego što smo od njega posljednjih godina navikli. Od nezavisnih filmova snimljenih za par tisuća dolara pa do ultraskupih blockbustera svjedočimo novom procvatu američkog filma koji se više ne može svesti na dežurnih deset pametnih filmova u utrci za Oscara. Sjajnih filmova ima na pretek, no s obzirom na poslovično kašnjenje našeg kino repertoara za američkim, a kino repertoar je ipak najvažnija referenca za ovakve prilike, to se neće moći uočiti na listi najboljih filmova 2013. godine. Mi za sada možemo govoriti tek o solidnoj godini, ali i najaviti po svemu sudeći mnogo bolju filmsku 2014. Evo samo nekoliko naslova iz 2013. koje ćemo najvjerojatnije uvrštavati u liste naj filmova na kraju sljedeće godine: „Američki varalice“ Davida O. Russella, „12 godina ropstva“ Stevea McQueena, „Ona“ Spikea Jonzea, „Inside Llewyn Davis“ braće Coen, „Sve je izgubljeno“ Roberta Reforda, „Mud“ Jeffa Nicholsa, „Philomena“ Stephena Frearsa, „Dileri iz Dallasa“, „Stanica Fruitvale“, „Nebraska“ te mnogi drugi koji predstavljaju tek zaostatke s kraja 2013., a čeka nas i mnogo novih zanimljivih filmova, kao što su novi filmovi Georgea Clooneya “The Monuments Men”, Christophera Nolana („Interstellar“) ili Davida Finchera („Gone Girl“), da spomenemo samo one najrazvikanije. Također, nadamo se kako će put do kino dvorana pronaći i neki drugi filmovi koji su nas ove godine zaobišli poput kultne nezavisne komedije „Frances Ha“, hvaljene drame „Short Term 12“, navodno izvrsne engleske drame „Sebični div“ ili pak cjelovečernjeg dokumentarca „Stories We Tell“.
No, vratimo se našu, domaću 2013. jer, rekli bi naši stari, što imaš s tim klimaš. Za razliku od 2014. koja će čini se biti izuzetna, 2013. u našim je kinima bila tek dobra. Osim navale kvalitetnih nezavisnih i filmova iz holivudske srednje kategorije, godina nije bila loša ni na onoj višoj razini: iako je ljetos bilo popularno fenomenološki raspravljati o kraju blockbusterske ere, pošast koju su s nekoliko „vizionarskih“ rečenica izazvali Spielberg i Lucas, a zatim im je ko kec na desetku sjelo nekoliko slabijih ljetnih blocbusterskih otvaranja („Usamljeni osvetnik“, „Pacific Rim“ i „R.I.P.D. Detektivi za počivale u miru“), veliki krah ipak za sada nije na vidiku. Uostalom, na kraju je ipak sve došlo na svoje, filmovi uopće nisu bili tako grozni, ni komercijalno niti kreativno – ponajbolji su primjeri „Iron-Man 3“ i „Igre gladi: Plamen“, donekle čak i „Svjetski rat Z“ – pa je financijski godišnji all time high sasvim izvjestan – 2013. godina bit će rekordna godina po prihodima od kino karata u Americi.
Povećanje broja kvalitetnih kino dvorana kako u multipleksima tako i u friško digitaliziranoj mreži nezavisnih kina omogućilo je veću raznovrsnost naslova, ali i bolje uvjete gledanja, pa se osim američkog u kinima zapravo moglo vidjeti i dosta naslova sa svih strana svijeta. Čak se niti zagriženi filmofili i preziratelji Hollywooda ne bi smjeli previše buniti jer su, što u multipleksima, što u nezavisnim kinima poput zagrebačke Europe, prikazivani doista relevantni svjetski art filmovi, od Sokurovljeva „Fausta“ i portugalskog „Tabua“ do art hit filma iz Saudijske Arabije „Vadžde“, srpskih „Krugova“, rumunjske „Poze djetata“, danskog „Lova“ i „Otmice“ ili pak francuskog „Adelinog života“, kanskog pobjednika kojeg još uvijek uz preporuku ovog nemilosrdnog gada možete pogledati u kinu Europa.
Kreiranje godišnjih top listi, naravno, sasvim je besmislen posao, ali opet nas sve podjednako veseli, i one koji ih rade i one koji čitaju. Baš nekako slično kao i sastavljanje prvih 11 u nogometnoj repki, tako se i ovdje svi nerviraju, čitatelji se čas slažu, čas ne slažu s izborom, znaju točno koje filmove bi trebalo izbaciti a koje dodati kako bi izbor bio savršen, no ono što ne znaju jest da je zapravo slično i s autorom liste. Kako nemam pretenzija prema autoritativnoj i apsolutističkoj listi najboljih filmova godine, bolje se osjećam radeći listu najdražih filmova godine. Oni u ovom trenutku doista jesu ono što mi se čini najbolje od viđenog ove godine, a budući da se nisam mogao sjetiti niti jednog drugog kriterija prema kojemu bih ih poredao, posegnuo sam za definicijom premudrog Alfreda Hitchcocka: „Dobar je film onaj koji opravdava cijenu večere, kino karte i bejbisiterice.“ Kako nemam potrebe za uslugama bejbisiterice, kriteriji su mi se malko srozali, no to je uglavnom to. Pa krenimo, 13,12,11…
10Operacija Bin Laden / Zero Dark Thirty
Zapravo, mogao bi na ovom mjestu biti i „Iron-Man 3“ ili „Igre gladi: Plamen“ ili pak „Kapetan Phillips“, no kako mi oduvijek idu na živce kritičari koji u top 10 prošvercaju 14 filmova, na kraju sam se ipak odlučio za film Kathryn Bigelow, mučan ali autentičan i napet triler o lovu i egzekuciji najvećeg američkog neprijatelja. Svim spomenutim filmovima zajedničko je to da predstavljaju holivudske premium proizvode (vrhunski autori, glumci, visoke pretenzije, skupa produkcija…), inteligentno koncipirane, zanatski vješto realizirane i, naposljetku, komercijalno uspješne. Da sam uvrstio „Iron-Man 3“ bilo bi nemoguće ne spomenuti neodoljivog Roberta Downeyja Jr.-a ili nepodnošljivo duhovitog Shanea Blacka, kad je o „Igrama gladi“ riječ tu se sve vrti oko Jennifer Lawrence, baš kao i u „Kapetanu Phillipsu“ oko Toma Hanksa (iako niti režija Paula Greengrassa nije za podcjenjivanje), no u „Operaciji Bin Laden“ stvar je nešto kompliciranija. Iako su glumci dobri, osobito atraktivna Jessica Chastain, to je u prvom redu film Kathryn Bigelow, koja visoko kinetičnim stilom uspješno drži pažnju gledatelja i još uspješnije zaobilazi sumnjivu etičku dimenziju akcije.
9U dobru i u zlu / Silver Linings Playbook
Za razliku od broja 10 rezerviranog za holivudski hi-concept film, ovdje imamo komediju koja stilom, tonom, režijskom suptilnošću i glumačkim nastupima podsjeća na klasični Hollywood. A redatelj David O. Russell pretvara se u istinski fenomen jer danas nema bolje garancije za glumačkog Oscara od nastupa u njegovom filmu. Ovaj put dobila ga je Jennifer Lawrence, u prethodnom filmu „Boksač“ kipića su odnijeli Christian Bale i Melissa Leo, dok je gotovo izvjesno da ni sljedeći, „Američki varalice“, neće proći bez Oscara. „U dobru i u zlu“ rafinirana je komedija u kojem Russell taktično barata likovima od kojih bi većina holivudskih filmova napravila idiote te kreira baš fini i duhoviti ljubić u kojem je luckasti nastup Roberta De Nira tek dobrodošao bonus.
8Gravitacija / Gravity
Zapravo nisam baš uvjeren da je „Gravitaciji“ mjesto na ovoj listi, ali sam posve siguran da je uvodni kadar zaslužio uvrštavanje u sam vrh neke liste najboljih kadrova ikad snimljenih, ako će je ikad netko napraviti. Riječ je o već opjevanom kadru u trajanju od nevjerojatnih 17 minuta u kojemu redatelj Alfonso Curaón s takvim majstorstvom orkestrira zbivanja s više likova, astronauta koji popravljaju teleskop, stvarajući lebdećom kamerom kod gledatelja osjećaj nesigurnosti, ali ne i izgubljenosti u naraciji. Samo zbog tih uvodnih 17 minuta niti režijski Oscar ne bi bio pretjeran, iako ostatak filma, a riječ je o doista neobičnom svemirskom trileru, nije ni izbliza na takvoj razini.
7Otmica / Kapringen
Iako snimljen prema stvarnom događaju „Kapetan Phillips“ ne čini se ni izbliza toliko realističnim i uvjerljivim kao potpuno fikcionalni danski film “Otmica” na istu temu. Naime, kad nisi Amer ne možeš očekivati konjicu ujaka Sama da ti spasi glavu pa nema druge nego cjenkati se. Kako zapravo izgledaju piratske otmice brodova može se vidjeti u ovom sjajnom trileru koji potpisuje redatelj „Borgena“ Tobias Lindholm, a u glavnim su ulogama još dva borgenovca, Pilou Asbaek i Søren Malling.
6Jasmine French / Blue Jasmine
Kad snimate takvim tempom kao Woody Allen teško je očekivati da vam baš svaki film upali pa se Allenova statistika doima poput omjera solidnih golgetera koji zabiju gol svaku drugu utakmicu. Ne može ipak svatko biti Messi ili Ronaldo, pogotovo u 79-oj godini, što njegovu „Jasmine French“ čini još fascinantnijim ostvarenjem. Naime, dok većina iz njegove generacije već ima problema i pratiti Allenove brze i vrckave filmove, Woody svakih par godina još malko i osvježi svoj stilski repertoar. Upravo je takav slučaj i s „Jasmine French“, više dramedijom nego komedijom, šašavom parafrazom „Tramvaja zvanog čežnja“ u kojem briljira Cate Blanchett koja će, evo tu me režite ako neće, ove godine uzeti svoj drugi zlatni kipić.
5Vuk s Wall Streeta / The Wolf of Wall Street
Sodoma i Gomora na Wall Streetu u interpretaciji Martina Scorsesea, nesuđenog svećenika vječno opsjednutog grijehom, prava je filmska orgija ne samo droge i seksa, već i filmskog hedonizma, urnebesnih dijaloga, neobuzdanih režijskih i montažnih bravura, atraktivne muzičke kulise i, naravno, raskalašenih glumačkih nastupa, prvenstveno Leonarda Di Capria i Jonaha Hilla. Možda doista, kako kaže Jordan Belfort, „nema ničeg plemenitog u siromaštvu“, no kako ćete vidjeti u “Vuku s Wall Streeta” rješenje nije niti u beskonačnim lajnama kokaina i skupocjenim sisatim kurvama. Štono bi se reklo, guilty pleasure.
4Odbjegli Django / Django Unchained
Film o trgovini ljudima preobučen u špageti vestern predstavlja značajan napredak u novom poglavlju karijere Quentina Tarantina, snimanju novije alternativne povijesti onako kako se to njemu sviđa. Uglavnom, sviđa se i nama, čak više od filma kojemu ovaj sajt duguje ime, a u ovoj brutalnoj priči o bivšem robu (Jamie Foxx) u potrazi za svojom dragom show je ipak uspio ukrasti fantastični Austrijanac Christoph Waltz u ulozi zubara lakog na okidaču. Već se veselimo Tarantinovoj najavi o novom vesternu.
3Utrka života / Rush
U konkurenciji prethodna dva holivudska teškaša, možda će nekome pretjerano zazvučati tvrdnja kako je „Utrka života“ ono najbolje iz srednjostrujaškog Hollywooda u 2013-oj, no film Rona Howarda o čuvenom rivalstvu dvojice šampiona Formule 1, Nikija Laude i Jamesa Hunta, osim što je sjajna biografska sportska priča, funkcionira i kao briljantna studija karaktera koji predstavljaju dva različita i u očima autora podjednako legitimna životna stila i svjetonazora. Sjajni akcijski prizori, zanimljiva rekonstrukcija sedamdesetih i tadašnjih sportskih boljih običaja, te at last but not least – briljantne glumačke izvedbe Daniela Brühla (Lauda) i Chrisa Hemswortha (Hunt).
2Adelin život / La vie d’Adèle
Možda najkontroverzniji film godine završio je na drugom mjestu ove liste zbog svega drugoga osim kontroverzi. Iako u “Adelinom životu” nije lako posve zanemariti prekrasne scene seksa između Lée Seydoux i Adèle Exarchopoulos, ključ uspjeha ovogodinjeg kanskog pobjednika ipak je u emociji, odnosno univerzalnoj ljubavnoj priči koja jednako dobro funkcionira bez obzira na spol i seksualno opredjeljenje. Improvizacijske metode režisera Abdellatifa Kechichea, ma koliko kontroverzne bile, dale su fantastične rezultate, a najveća je dobitnica sjajna mlada Adèle Exarchopoulos, jedina glumica koja bi ove godine imala pravo uzeti Oscara Cate Blanchett.
1Prije ponoći / Before Midnight
Još jedan ljubić, i to na prvom mjestu! Ali kakav ljubić! Naravno, teško je odvojiti njegova dva prethodnika („Prije zore“ i „Prije sumraka“) od trećeg dijela, tako da „Prije ponoći“ ima izvjesnu emocionalnu poputbinu koja se pokazala kao ključna prednost u odnosu na konkurenciju. Treći dio priče o ljubavi Francuskinje Celine (Julie Delpy) i Amerikanca Jessea (Ethan Hawke) dramski i emotivno najkompleksniji je do sada i onima koji su se emotivno zapleli u njihovu priču nije uvijek jednostavno gledati brutalne bračne svađe ovo dvoje bivših romantičnih junaka, ali na kraju se ipak isplati. Ova fascinantna minimalistička ljubavna saga Richarda Linklatera tako se nakon trećeg dijela prometnula u najljepšu filmsku ljubavnu priču našeg doba. Tko je nije okusio, ne zna što je propustio.
Malo ste mi kontradiktorni; u recenziji ‘Vuka’ kažete da je to “Film godine… Ni manje ni više” (ocjena 10/10) i onda ga stavite na 5. mjesto…
Lucian, zapravo nije velika misterija. Ako bolje pogledaš, skužit ćeš da postoje dva Nemilosrdna gada koja se ne slažu gotovo ni u čemu. Jedan je pisao recenziju, drugi top 10. I oko “Vuka” čak i nismo tako udaljeni u mišljenjima kako to inače biva.
btw, ta teza o kreativnoj prevlasti televizije nad filmom je čista, ali nažalost nevjerojatno raširena floskula. osim toga je i vazalska spram američke slikopisne kulture, jer se u princpipu odnosi samo na američku filmsku i televizijsku produkciju, kao da i ne postoji film osim američkog i televizija osim američke. uglavnom, dalo bi se o svemu tome puno pričati, ali za ovu priliku valja apostrofirati činjenicu da je većina tih navodno sjajnih američkih tv-serija debelo precijenjena. zadnji primjer “mildred pierce” todda haynesa – serija je dobra, ali ne spektakularno, a uz to je slabija od većine haynesovih filmova.