Posljednji podvig veselih i do zuba naoružanih penzića

• Tweet
• Pin It

Iako se scenarij „trojke“ već piše, trenutno se ipak čini da veseli, do zuba naoružani penzići iz „Reda“ neće ponoviti uspjeh prvog filma (solidnih 200 milijuna U$D na uloženih manje od 60), tako da bi ovo mogao biti oproštaj s njima, barem u ovom sastavu i pod ovim brandom. Da li je to dobra vijest ili nije, teško je reći. Kad se pogleda kakve se sve idiotarije danas pretvaraju u beskonačne, superuspješne serijale (spomenimo samo „Transformere“ i „Brze i žestoke“), onda je svakako loša. No, kad se pogleda „dvojka“, tuga zbog rastanka definitivno je lakše podnošljiva.

Nije to loš film, niti mu se može prigovoriti da nije zabavan, dapače. No, magija je, ako je uopće ikad bilo, iščezla. Istina, super je kad imaš zgodne, pomaknute likove, koje ti odreda igraju iskusni holivudski teškaši, a bazen glumaca od plus 60 iz kojeg možeš birati nove akvizicije za buduće nastavke naprosto je neiscrpan. No, fora se naprosto potrošila u, koliko se sjećam, prilično šarmantnoj jedinici – dvojka se iskreno trudi i upinje osvježiti priču i unijeti nove elemente, al’ džaba ti je Đenka – kad ne ide, ne ide…

Frank Moses (Willis) uživa, ili bar sebe uvjerava da uživa u penzionerskoj idili sa svojom Sarah (Parker), no, onda ga zaskoči paranoidni Marvin (Malkovich) s novom teorijom zavjere po kojoj opet netko umirovljenim ubojicama radi o glavi. Kajgod, veli Frank, a onda ludi Marvin odleti u zrak, i njegova paranoja dobije novu dimenziju. Nakon Marvinovog sprovoda kreće i akcija, koja je odmah u startu blesava – karikaturalna, ali bez odmaka. Toga je očito u montaži postao svjestan i režiser Dean Parisot (TV štancer kojeg pamtimo po simpatičnom „Galaxy Questu“ i bezveznom remakeu „Fun With Dick And Jane“), pa onda nakon nekog vremena krene s povremenim animiranim stilizacijama da nas podsjeti da smo ipak na strip teritoriju (radi se o DC Comics stripu iz 2003. Ellisa i Hamnera) i da ne očekujemo ništa osim sveopće naive i pretjerivanja. Ne sjećam se više je li toga bilo i u jedinici, ali nije ni važno jer tamo su stvari tekle nekako prirodnije, fluidnije i nije toliko bilo upadljiva činjenica da je rijetko koji film baziran na strip junacima koji NISU superheroji i NEMAJU neke nadnaravne moći, zapravo uspio.

„Red“ je tu, dakle bio rijedak uspjeh, no s „dvojkom“ opasno vuče vraga za rep. Kad jednom pođe po zlu, a tu ne mislimo na peripetije koje su snašle Franka i ekipu (i Malkovichevog Marvina naravno – zar je netko uopće pomislio da će išta ovdje biti izvedivo bez njega?), onda se teško iskobeljati. Naravno da onda tu ne pomaže forsiranje bizarnosti, kao npr. kad se u priču uvodi Victoria (Mirren), koja jednom rukom telefonira, a drugom dezintegrira kemikalijama neke nesretne bad guyse u svojoj kadi. Kao da ne znamo iz jedinice tko je i što je. Usiljena je i „novakinja“ u priči Catherine Zeta-Jones kao ruska agentica i Frankova stara ljubav, kojoj osim loše zurke odmaže i još gore postavljen lik njene Katje, svim mogućim klišeima nakinđurene fatalne pice, a zapravo nadžak babe, a zapravo emotivke koja nije preboljela, a zapravo dvolične kučke, a zapravo… koga briga uostalom.

Posebna priča je Anthony Hopkins koji igra nekakvog ludog znanstvenika koji se pojavljuje u drugoj polovici filma, a čiji sumanuto iskarikiran nastup pomalo podsjeća ne sve one inače ugledne i ozbiljne glumce koji se posljednjih godina krevelje u Sandlerovim filmovima (Pacino, Buscemi, Kidman…). Možda je i znakovito da nitko tu baš nije najnormalniji – tako možda Hollywood vidi stariju populaciju. Ako je zaista tako, nije mu za zamjeriti (Hollywoodu), jer tko danas više poštuje starije?

Treba li uopće o zapletu? Sve se vrti oko neke supertajne i preopasne operacije iz ’70’-ih, „Nightshade“, oko koje sad hrpimice padaju leševi na sve strane a Frank, Sarah i Marvin moraju u „aktivni“ bijeg koji ih vodi, o kako zgodno, do Pariza, Londona i Moskve. A negativci? I tko je uopće negativac u priči o simpatičnim CIA-inim penzioniranim plaćenim ubojicama? Ma nebitno, ionako svi stalno mijenjaju strane, osim vlada (i američke i britanske…), koje su jedine beskompromisne i stabilne u svojoj beskrajnoj odvratnosti. No nema tu neke velike subverzivnosti ni provokativnosti, sve je to teritorij davno filmski zapišan. Uglavnom, „Red 2“ se da pogledati, nije čak ni loš, al’ da ćemo ga nešto posebno zapamtiti, i nećemo… (STAROSTI I BOGU SI TEŠKA 6/10)

• Tweet
• Pin It