Novi Bond – nikad dulji, nikad dosadniji

• Tweet
• Pin It

Ako ćemo biti iskreni nižepotpisanom autoru ideja Daniela Craiga kao Jamesa Bonda od početka je bila krajnje nesimpatična. Kao prvo 007 bi trebao biti visok i khm…lep muškarac. Craig ima metar i 78 pa mora na snimanjima nositi debele pete da bi bio viši od svojih partnerica, a faca mu je spoj Ivice Olića i Vladimira Putina nakon noći na narodnjacima. Osim toga Bond bi trebao biti uglađeni, šarmantni gospodin, a ne imati manire izgubljenog brata Mamić. U skladu s tim „Casino Royale“ i „Zrno utjehe“ ovom kritičaru bili su poprilična tlaka iz kojih se sjeća Madsa Mikkelsena kao Le Chiffrea i uglavnom ničega više!

A onda je iz neba pa u rebra pao „Skyfall“, nakon „U službi njenog Veličanstva“ prvi pokušaj stvaranja ozbiljnog Bond filma, koji je gle čuda, ne samo uspio, nego se uvrstio u sam vrh najboljih visokokomercijalnih filmova zadnjih deset godina. Razloga za to je bilo dosta, od radikalno mračnog scenarija koji je jedinu Bond djevojku eliminirao desetak minuta nakon što se pojavila u priči, a od M (sjajna Judi Dench) napravio drugog glavnog lika gotovo ravnopravnog Bondu, do sjajne režije Sama Mendesa i prije svega kamere Rogera Deakinsa. Kao i u slučaju ovogodišnjeg remek-djela „Sicario“ Deakins je u bazični akcijski film donio vizualno promišljanje iz područja art filma i snimio neke od scena koje će se zbog svoje inovativnosti godinama proučavati na akademijama (što se tiče „Skyfalla“, to je u prvom redu ona iz Šangaja).

Kad smo već na scenama i kadrovima, sve zanimljivo što se tiče „Spectrea“ nalazi se u prvom kadru filma (ako ne računamo dio špice u kojoj pipci ogromne hobotnice vrludaju po golim ženskim tijelima). Radi se o pet-minutnoj kontinuiranoj steadicam vožnji koja prati maskiranog Bonda na spektakularnoj proslavi „Dana mrtvih“ u Mexico Cityu, čija će kulminacija biti rušenje jedne cijele zgrade (da, ovog Bonda uglavnom nije briga za kolateralne žrtve, što ga ne čini simpatičnijim). Nakon toga ne postoji niti jedna scena, lik, motiv ili rečenica koju ćete pamtiti ne dan nakon gledanja filma nego do kraja trajanja projekcije.

„Spectre“ predstavlja ciljani povratak „šora, šega i ševa“ konceptu koji je dugo godina bio zaštitni znak Bond filmova. Zašto je tome tako treba pitati obitelji Broccoli, budući da „ozbiljni“ „Skyfall“ ne samo da je bio najbolje ocijenjeni Bond u povijesti od strane kritičara, nego je bio i najprofitabilniji, kao i jedini koji osvojio dva Oscara. Nažalost, u tim trima „š“ izgleda nitko nije uživao previše ni dok se „Spectre“ snimao. Akcija djeluje kao drugorazredna kopija istih scena iz nekih prošlih Bond filmova (glavni „muscle“ kojeg glumi MMA zvijezda Dave Bautista je samo moderna verzija Zube iz „Moonrakera“ i „Špijuna koji me volio“, skrovište zlog Franza Oberhausera jadna je verzija Silvinog otoka iz „Skyfalla“, akcijsko spuštanje niz snježnu planinu smo vidjeli već bezbroj puta…itd.), šega je na nivou duhovitosti iz najgorih dana Rogera Moorea i Timothya Daltona, a jedino je donekle zanimljiva ševa, ali samo zato jer je zgodno vidjeti da se Bond napokon drpa s nekom svojom vršnjakinjom (Monica Belucci 51, Daniel Creig 47 godina). Nažalost nje će biti u filmu nekih 5 minuta, a ubrzo će je zamijeniti mlađahna Lea Seydoux koja će se smrtno zaljubiti u Bonda jer…nikome zapravo nije jasno zašto?

A radnja…? Dakle, MI6 i MI5 se spajaju, 00 program se ukida, a na čelo službe stiže psihotični C (Andrew Scott pozitivno zapamćen kao Moriarty u zadnjem britanskom TV Sherlocku) koji želi umrežiti 9 najvažnijih tajnih službi svijeta. Bonda to sve puno ne tangira jer on po Meksiku, Rimu i Austriji neovlašteno, ali sa svom potrebnom logistikom traži pripadnike tajne organizacije koja djeluje pod znakom hobotnice. Naravno, sve će se odviti baš kako je za pretpostaviti – C je zapravo član Spectrea, Oberhauser će postati Ernst Stavro Blofeld (Christoph Waltz na zlikovačkom autopilotu), a tu je i kćer nekoga u nevolji (Znanstvenika ili kriminalca? Ovaj put kriminalca….) koja će se spetljati s Bondom. Ideja „Spectrea“ bila je nekako logički povezati događaje iz prošla tri Bonda s Craigom i dovesti ih do kraja. Okej, nitko od „Spectre“ nije očekivao film Charlieja Kaufmana ili bar Christophera Nolana, ali kad se spoji ovako generička priča, s bezlično snimljenim i nezanimljivo koreografiranim scenama borbi, traljavom romansom, Danielom Craigom takvim kakav je (usput, u ovom filmu nema ništa od njegove ranjivosti iz prošlih nastavaka) i negativcem koji djeluje zainteresiran za film kao Kerum za saborske sjednice, dobije se strahovito dosadan bućkuriš, koji još uz sve i traje najdulje u bondovskoj povijesti, čak 148 minuta.

Sam Mendes izjavio je u jednom intervjuu da je jako umoran od snimanja filmova o Bondu. Craig u drugom da bi „rađe sad razbio rukom ovo ogledalo i prerezao si žile nego glumio Bonda još jednom“ i „da mu se živo jebe za to tko će biti sljedeći 007“, a ovom kritičaru ostaje samo da citira jednog od naših celebritya s premijere „Spectrea“ u Zagrebu: „Čekam da napokon dođe crnac!“. (5/10)

Foto/video: United Artists

Tekst je objavljen uz potporu Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije i Hrvatskog audiovizualnog centra.

• Tweet
• Pin It