Dok po kinima razvaljuje novi Spider-man, peti (odnosno drugi od reboot-a) i daleko najslabiji nastavak ove franšize, mi smo još uvijek pod dojmom dvaju nastavaka koji su debelo nadmašili svoje prethodnike. OK, „mi“ je možda malo preteška riječ jer prije ćeš pritjerati NG Tomljanovića da prizna da u trenucima sjete i samoće potajno sluša Massima nego da ode pogledati sjajnog, eksplozivnog drugog Kapetana Ameriku. Podjednako je u odnosu na svoju jedinicu superioran i šarmantno prenapuhani high camp trešerski spektakl „300: Uspon carstva“, ali i tu se NGT odlučio za obilazak u širokom luku. Većina današnjih franšiza, pogotovo onih stripovskog porijekla, počinju filmovima koji strahovito puno vremena troše na izlaganje priče i upoznavanje s likovima i kontekstom, pa tu onda često bude puno spike a malo akcije. Nekad to ispadne sasvim cool, nekad bogme i ne, no zato su tu uvijek veće, jače, glasnije i žešće dvojke da poprave stvar. U moru nastavaka iz kojih sam birao ovu listu, a koja je naravno, kao i sve naše liste krajnje subjektivna i osobna, klonio sam se dvojbenih stavova – primjerice jesu li Cameronovi „Aliensi“ bolji od Ridleyevog „Aliena“ ili pak drugi „Mad Max“ od prvog. Također, snimljeno je dosad 23 filma o Jamesu Bondu i većina ih je bolja od prvog („Dr. No“) – kao i što su svi Bondovi s Rogerom Mooreom bolji od njegovog debija u ulozi špijuna s dozvolom za ubijanje („Živi i pusti umrijeti“), a isto je i s Danielom Craigom (od njegovog bondovskog debija „Casino Royale“ sve je bolje). Zatim, prvih 20-ak minuta drugog Indiane Jonesa naprosto je savršeno, ali ostatak ipak ne uspijeva nadmašiti sjajne „Otimače izgubljenog kovčega“. Bolji od svojih prethodnika bili su i Rodriguezov „Desperado“, Burtonov „Batman Returns“ kao i treći i četvrti „Umri muški“, no ipak ostaju ispod crte. Serijal Richarda Linklatera „Before Sunrise/Sunset/Midnight“ prepuštam NGT-u i njegovoj listi najboljih sequela, jer mu je on skloniji možda čak i više nego samom Massimu…
Uglavnom, lista:
7Terminator 2: Judgment Day / Terminator 2: Sudnji dan (1991.)
Dok je jedinica bila tek solidna SF akcija, u dvojci je James Cameron značajno podignuo ljestvicu – i spike i zapleta i akcije i poruka i čega god hoćeš. Iako su mnogi fanovi prvog filma ostali zatečeni, fora da Arniejev kiborg u nastvaku mijenja stranu je zapravo genijalna – doduše bila je to sasvim druga, apgrejdana mašina nego ona u jedinici, ali svejedno. Nakon toga su serijal preuzeli bezveznjaci i sve je otišlo u paramparčad. Za 2015. je najavljena petica, ponovo s Arnijem, ali je tu, bojim se već odavno prošla baba s kolačima…
6Spider-Man 2 / Spider-Man 2 (2004.)
Drugi Spidey Sama Raimia klasičan je primjer onoga o čemu govorim u uvodu – ponešto suzdržanija jedinica kao oprezni ulazak u serijal, a onda eksplozija svega u dvojci. Raimi je kasnije u trojci značajno zakomplicirao stvari, ali su ta novootkrivena unutarnja trvenja Petera Parkera/Spider-Mana bila više karikaturalna i nenamjerno smiješna nego bogzna kako pametna i duboka. Iako je trojka zaradila više od svojih prethodnika (891 milijun U$D!), Raimi je ipak napustio serijal, a s njim onda i glavni glumci Tobey Maguire i Kirsten Dunst što zapravo i nije bilo tako loše. Nakon toga je uslijedio slavni reboot, a ostalo je povijest…
5Priča o igračkama 3 / Toy Story 3 (2010.)
Iako je mnogima već i dvojka bila bolja od jedinice, meni je trojka bolja od oba prethodnika. Ne toliko po bogatstvu konteksta i referenci, jer tu su sva tri filma podjendako jaka, već po onom nekom neuhvatljivom filingu tuge odrastanja i nostalgije za djetinjstvom. No, sva tri fima su remek-djela i Pixar je genijalan, a otkad ga je progutao Disney, ne samo da se nije nimalo pokvario, nego su se i Disneyevi crtići značajno popravili…
4Nemoguća misija: Protokol duh / Mission: Impossible – Ghost Protocol (2011.)
Premda su se u prva tri nastavka u redateljskom stolcu izredali slavni i ugledni Brian De Palma, John Woo i J.J. Abrams, nikad filmovi iz M.I. serijala nisu bili više od solidne, nešto inteligentnije akcije. No, onda je od svih ljudi došao baš Pixarov Brad Bird (kojemu je to bio igrani debi!) i na sveopće iznenađenje odveo serijal u neslućene visine. I ne samo zato što se veći dio filma odvija u gornjim katovima najviše građevine na svijetu, Burj Khalife u Dubaiu, četvrta Misija ubitačno je napeta i preprezabavna…
3Imperija uzvraća udarac / Star Wars: Episode V – The Empire Strikes Back (1980.)
Iako se „Imperija“ i službeno smatra jednim od najboljih nastavaka svih vremena, još uvijek postoji fanova koji se ne slažu s time. Nije se rodio taj koji će zadovoljiti sve, ali što se mene tiče, sjećam se dobro da me jedinica nije previše dirnula, dok sam dvojku gledao u kinu nekoliko puta kao klinac i nikako mi je nije bilo dosta (kao uostalom i „Luke, I am your father“ trojke). Tek tu je zapravo postalo jasno da George Lucas zaista ima neku viziju i da jedinica nije bila puka slučajnost. Kao što znamo, ta vizija se dosta razvodnila s novom trilogijom krajem milenija, a hoće li joj J.J. Abrams uspjeti udahnuti novi život saznat ćemo krajem 2015. …
2X-Men 2 / X2 (2003.)
U jeku ove krajnje nezgodne afere s Bryanom Singerom, malo je klizavo pisati o njegovim filmskim remek-djelima, kao što će za koji tjedan biti dosta teško reći koju trijeznu riječ o njegovom konačnom povratku u serijal koji je stvorio. Bilo kako bilo, drugi “X-Men” ogroman su korak naprijed u odnosu na već sasvim solidnu jedinicu, a i početak „ozbiljnih“ stripovskih blockbustera koji ispod sve te akcije, letenja i šaketanja, imaju itekako dubok i pametan podtekst. Ovdje se konkretno radi o paraboli na teme totalitarizma, netolerancije i antisemitizma, stvarima s kojima se zbog svog porijekla i seksualne orijentacije Bryan Singer sasvim sigurno susretao u životu. Čitav taj podžanr neozbiljno-ozbiljnog spektakla do savršenstva je dotjerao autentični genij suvremenog blockbustera čija su remek-djela na broju 1 ove liste…
1Vitez tame & Vitez tame: Povratak / The Dark Knight & The Dark Knight Rises (2008. & 2012.)
Zar ste sumnjali? Nakon što je Joel Schumacher sredinom 90-ih poprilično umorio Batmanovu franšizu koju je solidno započeo Tim Burton, nije se puno očekivalo ni od zanimljivog Engleza Christophera Nolana koji je u tom trenutku (govorimo o 2005.) iza sebe imao tek par iznimno intrigantnih i pametnih filmova („Memento“ i „Insomnia“ plus opskurni britanski debi „Following“ za koji također kažu da je interesantan) koji ipak nisu obećavali takvu blockbustersku budućnost. Nolan je s Batmanom krenuo od samog početka, temeljito ga resetirao i rebootao da bi u nastavku, „Vitezu tame“, uz pomoć genijalnog Heatha Ledgera uzletio u neke više, klasičnom holivudskom blockbusteru dotad nepoznate sfere. Tamo se zadržao i s „Povratkom“, koji se također bavio anarhijom ali na jednom masovnijem društvenom nivou nego prethodnik, a ja se ni dan danas ne mogu odlučiti koji mi je od dva „Dark Knighta“ draži. Ma ipak prvi. Ili možda drugi? Ma ne…
NG TOMLJANOVIĆ
glede i u svezi Massima, dužnost mi je obavijestiti svekoliko čitateljstvo Nemilosrdnih gadova da NG Runjić sasvim neosnovano kleveće, podmeće i insinuira…
Komentari