U vrijeme kad sam počeo gledati filmove Robert De Niro bio je najbolji glumac na svijetu. To je postalo opće mišljenje, gotovo bi se reklo službeno, u periodu između drugog „Kuma“ (1974.) i „Razjarenog bika“ (1980.), a u kojem je nanizao doista nevjerojatnu listu uspjeha, listu kakvu većina glumaca ne snimi tijekom cijele karijere: Scorseseov „Taksist“, Bertoluccijevo „Dvadeseto stoljeće“, Kazanov „Posljednji tajkun“, „New York, New York“ ponovno sa Scorsesejem i Ciminov „Lovac na jelene“. Za jednu veliku karijeru dovoljno, no osim spomenutih De Niro je snimio još desetak antologijskih filmova i kakvu god top listu napravili neće biti potpuna. Kolega NG Runjić ipak je imao nešto lakši posao birajući De Nirovih 7 najgorih, iako se veliki glumac u posljednjih desetak godina dobrano potrudio da mu ponudi obilje materijala pa tako niti Runjiću niti meni ne bi bilo teško pronaći naslova i za Top 15.
Danas više nema, kao nekoć, najboljeg glumca na svijetu (a ta je titula je bila tim vrednija što su u konkurenciji bili i teškaši poput Marlona Branda, Ala Pacina i Dustina Hoffmana), no samo pogled na njegovu greatest shits listu dovoljan je za ustvrditi da De Niro danas to, na žalost, više nije. Možda mu se ponovno potrefi, osobito ako se realizira najavljeni reunion s Martinom Scorsesejem, no do tada preostaje nam tek prisjetiti se njegovih boljih dana, genijalnih uloga i filmova.
Niti desetljeća lutanja kroz filmske pustopoljine nisu otupila njihov smisao za kritičarsku poetsku pravdu, lošu glumu, režijsko blefiranje i montažne konjske glave. Dakako, niti senzibilnost za lijepo. Rek'o je svojedobno Brega kako bi u Mozartu i konj uživao. E pa tako i mi. Uživamo. Ne u Mozartu, nego u vulgarnom humoru i golim sisama. Pa kakve onda veze to ima s Mozartom? Nemamo pojma, ali je usporedba isprva baš puno obećavala.
Jedan (nemilosrdni Runjić) voli Judda Apatowa i Woodyja Allena, a drugi (gad Tomljanović) stare crno-bijele filmove, novog Hanekea, danske serije i ponešto friškog holivudskog mainstreama, što znači da se gotovo ni u čemu ne slažu. Ima li bolje podloge za početak jednog divnog prijateljstva? I jednog bloga.