60 je godina prošlo otkako je iz mora izašlo jedno od najpoznatijih filmskih čudovišta. U međuvremenu snimljeno je čak 29 filmova, 28 japanskih, jedan američki, i još dvije američke adaptacije originalnih filmova, no svijet se još nije zasitio Godzille pa nam upravo u kina stiže novi, jubilarni 30-ti film. Kada je 2004. godine pola stoljeća Godzille obilježeno filmom „Godzilla: Final Wars“, studio Toho u okrilju kojeg su snimljeni svi japanski filmovi o Godzilli objavio je kako deset godina neće snimiti novi film, no na kraju se dogodilo da točno deset godina kasnije u kina stiže drugi američki „Godzilla“ koji će pokušati popraviti loš dojam filma iz 1998. koji je režirao Roland Emmerich.
Za novog „Godzillu“ zaslužna je produkcijska kuća Legendary Pictures koja je najpoznatija po Nolanovoj trilogiji o Batmanu, te mnogim drugim megaprodukcijama poput „Čovjeka od čelika“, „Pacific Rima“ ili „300“. O filmu se priča već nekoliko godina, spominjala se mogućnost da se režije prihvati Guillermo del Toro, no on je umjesto toga snimio „Pacific Rim“, film o gigantskim oceanskim čudovištima koji je mnoge podsjetio upravo na „Godzillu“, dok je u režijski stolac na kraju zasjeo hvaljeni ali ne toliko poznati Gareth Edwards koji ima redateljski potpis ispod SF-a „Monsters“ (2010.). Oko scenarija, čiji je prvi draft napisao David Callaham, vrtila su se jaka imena poput Davida S. Goyera („Dark Knight“ trilogija) i Franka Darabonta („Iskupljenje u Shawshanku“) što su bili dobri signali, no na kraju su obojica odustali, a potpis na špici na kraju je zaslužio Max Borenstein kojemu je ovo prvi jači realizirani scenarij.
Cast novog „Godzille“ predvode Aaron Taylor-Johnson, Ken Watanabe, Bryan Cranston, Sally Hawkins, Juliette Binoche i David Strathairn što uopće ne zvuči loše, baš kao niti prve umjereno pozitivne kritike pa se čini da je Godzillino vrijeme ponovno došlo. No, prije nego što se zaletite u kino, ova stara mrcina zaslužila je malo prisjećanje na dobra stara vremena u kojima je potpisnik ovih redaka uživao u Godzillinim nepodopštinama u kinu Kustošija dok je ono još bilo rezervirano za pošteni šund, a ne za porno. Prelistat ćemo stare albume bez velikih pretenzija, tek toliko da se prisjetimo kako nas je omiljeni gušter svih ovih godina na opće zadovoljstvo terorizirao.
Godzilla (1954.)
Nastao svega devet godina nakon završetka rata i atomske bombe bačene na Hiroshimu i Nagasaki, u vremenu u kojemu je strah od nuklearnog rata još bio svjež i vrlo stvaran, „Godzilla“ je film o čudovištu koje je stvoreno kao posljedica radijacije od američkih nuklearnih pokusa. Njegovo pravo, originalno ime je Gojira, složenica dviju japanskih riječi – gorira (gorila) i kujira (kit), a kao inspiracija poslužila je priča ljudi koji su navodno takvo čudovište vidjeli kako izlazi iz mora. Filmska inspiracija bio je pak američki „King Kong“ s kojim će desetak godina kasnije odmjeriti snage. Film redateljski potpisuje slavni Ishiro Honda koji će kasnije biti najbliži suradnik i asistent režije Akiri Kurosawi (između ostalog i na klasicima kao što su „Kagemusha“ i „Ran“), no ostat će zapamćen po brojnim filmovima o Godzilli, njih čak osam.
Prvi Godzilla izgledom je bio kombinacija golemog reptila, zmaja i dinosaura, a napravljen je od žice, bambusa i lateksa. S godinama će se mijenjati i tehnološki apgrejdati, no šarm originala teško će itko nadmašiti.
King Kong vs. Godzilla (1962.)
Kao što smo i najavili, evo tog obračuna velikana koji je ponovno režirao majstor Honda. Nećemo vam otkriti tko je ovdje izvukao deblji ili kraći kraj, no zanimljivo je spomenuti kako je za sve kriva jedna farmaceutska kompanija koja je velikog majmuna dopremila u Japan.
Mothra vs. Godzilla (1964.)
Četvrti film iz serijala uvodi jednog od najvećih Godzillinih neprijatelja, gigantskog moljca s kojim će još mnogo puta odmjeriti snage. Ako se ne možete riješiti moljaca iz ormara, sad će vam biti lakše, to ne polazi za rukom čak ni moćnom Godzilli. Po mnogima uz original, najbolji film iz prve tzv. Showa ere filmova.
Son of Godzilla (1967.)
U ovom smo filmu, pod redateljskom palicom novog Godzilla režisera Juna Fukude, otkrili da veliki gušter ima zlatno srce. Kad pronađe malo čudovište na obali mora, ne samo što ga spasi od gnjusnih bogomoljki, već ga i usvoji, a mali Minilla pratit će ga u još četiri filma. Problem s njim je u tome što je prilično podijelio fanove, jednima je bio totalno sladak, a drugima išao na živce, slično kao Jar Jar Binks u „Fantomskoj prijetnji“.
Destroy All Monsters / Operation Monsterland (1968.)
Priča ovog filma podsjeća na „Jurski park“, sva čudovišta stavljena su u karantenu na jedan otok, no uvijek se nađe netko pametan tko im digne živac pa ovi pokušaju, a što drugo nego uništiti Zemlju. U međuvremenu sve se praši od akcije, ništa pametno, ali zabava je zagarantirana.
Godzilla vs. Megalon (1973.)
Gigantski reptil već je osvojio dječja srca pa je u ovoj filmskoj fazi prilično stiliziran, manje uništava gradove, a više se bori protiv drugih monstruma. Zbog toga i sam sve manje izgleda poput čudovišta, a više kao simpatična dječja figurica.
Return of Godzilla (1985.)
Trideset godina nakon originalnog filma i deset godina nakon što je serijal ugašen, veliki se gušter vraća na scenu u novom, gumenom odijelu koje mu skroz dobro stoji. Ovim filmom počinje druga (od tri) filmske ere Godzille, a novi je film direktan nastavak onog prvog iz 1954. godine te ignorira sve one nastavke s Megalonima, King Kongom i drugim zvjerima. Bit će to novih teških desetak godina za sve koji mu se nađu na putu.
Godzilla vs. King Ghidorah (1991.)
Jedan od boljih filmova o Godzilli iz druge ere u kojemu se ponovno obračunava s jednim od svojih arhineprijatelja, troglavim zmajem zvanim Ghidorah, a film nalazi vremena i da podsjeti na Godzillino podrijetlo i razloge užasa koji nas je snašao.
Godzilla (1998.)
Originalni japanski filmovi o Godzilli izgledaju smiješno, neuvjerljivo i često djetinjasto pa je Roland Emmerich u naponu slave odlučio Japancima pokazati kako se to radi. I snimio beskrvni spektakl s mnogo specijalnih efekata i nimalo duha zbog čega su u studiju Toho jamačno požalili što su Emmerichu (tada na vrhuncu uspjeha zbog filma „Dan nezavisnosti“) pristali ustupiti franšizu. Bila je planirana trilogija, no iako box office rezultat nije bio loš (gotovo 380 milijuna dolara), reakcije na Emmerichovog digitalnog monstruma koji je podsjećao na iguanu bile su toliko mlake da su u Sonyu brzo digli ruke od njega.
Godzilla, Mothra and King Ghidorah: Giant Monstars All-Out Attack (2001)
U filmu s najdužim naslovom u cijelom serijalu titani iz davnina bude se kako bi Japan zaštitili od Godzille. Film nisam gledao, ali iz fotke je vidljivo da su dizajneri čudovišta ovdje pustili mašti na volju pa bi vrijedilo baciti oko.
Godzilla: Final Wars (2004.)
Posljednji film iz treće, tzv. milenijske ere filmova o Godzilli, i posljednji japanski film uopće nakon kojega se Toho studio odlučio za desetljetni time out. S obzirom na hipertrofiranu produkciju čini se da je i bolje tako, iako odjavna špica otkriva da je moljac Mothra još uvijek živ. Kada ćemo svjedočiti njihovom novom još finalnijem obračunu vjerojatno će ovisiti i o uspjehu ovog novog američkog „Godzille“.
Komentari