Tko je popušio najviše love?
Sjeća li se još itko filma „Ishtar“? Zapravo je li itko gledao „Ishtar“? Ova komedija s Warrenom Beattyjem i Dustinom Hoffmanom jedan je od onih filmova koji su postali simbolom holivudskih financijskih promašaja, baš kao što su to prije njega bila „Vrata raja“ Michaela Cimina, a nakon njih „Vodeni svijet“ Kevina Reynoldsa. Ponukani aktualnim žalopojkama o holivudskom ljetu najvećih promašaja, među kojima ima onih koji su samo podbacili, poput “Pacific Rima”, „Zemlje: Novog početka“, ili „Wolverinea“, ali i pravih flopova kao što su „Misija: Bijela kuća“, „R.I.P.D. Agenti za počivale u miru“, „Turbo“ i najozloglašeniji među njima, „Usamljeni osvetnik“, odlučili smo napraviti listu najvećih promašaja kojima su na svoj način doprinijele i najveće glumačke zvijezde.
Lista je impresivna, baš kao i cifre koje su popušili, no prije svega upozorenje – na toj listi nećete pronaći već spomenute dežurne sumnjivce. Naime, da bi napravili procjenu gubitka filma potrebno je u obzir uzeti cjelokupan (worldwide) prihod filma i podijeliti ga na pola (jer otprilike 50% ili malo više odlazi distributeru, odnosno prikazivačima), zatim od te polovice odbiti njegov produkcijski budžet (budući da informacije o marketinškim budžetima nisu javno dostupne, iako oni ponekad dosežu i cifre sa šest nula, njih smo izbacili iz formule), a rezultat toga je dobit ili gubitak filma. U naših 13 slučajeva, ovo potonje. Također, za ovu priliku nismo uzeli u obzir efekt inflacije.
Od filmova koji su najpoznatiji upravo po tome da su Hollywood umalo otjerali u bankrot, „Heaven’s Gate“ najbolje opravdava svoju reputaciju budući da njegov tadašnji gubitak uz uračunat efekt inflacije, prema nekim procjenama, doseže 117 milijuna dolara. S druge strane, „Ishtar“ je s budžetom od 55 milijuna dolara i prihodom od cca 15 milijuna, napravio minus manji od 50 milijuna dolara što nije bilo dovoljno za uvrštavanje na listu. Slično je i s „Waterworldom“ koji je s u ono vrijeme zastrašujućim budžetom od 175 milijuna dolara prihodovao 264 milijuna, odnosno napravio minus od minornih 43 milijuna. Za majstore s naše liste – kikiriki.
15Jennifer Lopez i Ben Affleck: „Gigli“, 2003.
Budžet: 54 mil. dolara
Prihod: 7 mil. dolara
Gubitak: 50,5 mil. dolara
Ponavljamo formu pitanja s početka teksta: Sjeća li se još itko romanse između novopečenog Batmana i J.Lo? Ljubavne priče svojedobno najljepšeg holivudskog ljubavnog para koju su upregnuli i u filmski pothvat zvan „Gigli“? Ako nitko, onda svakako direktor financija Columbie TriStar. Iako se činilo da ne može ne uspjeti, stvari su negdje putem krenule sasvim nepredviđenim smjerom: prvo je film skrahirao u kinima, sudeći prema rezultatu nisu ga išli pogledati niti prijatelji i rodbina glumačkog para, no zato nije promakao zlim utemeljiteljima Zlatnih malina koji zbilja nisu škrtarili s nagradama za film (6 komada). Ubrzo nakon toga Ben i J.Lo su prekinuli, a redatelj Martin Brest koji je do tada imao lijepu karijeru („Policajac s Beverly Hillsa“, „Ponoćna trka“, „Miris žene“) više nikada nije snimio film.
14John Travolta: „Bojno polje: Zemlja“ („Battlefield Earth“, 2000.)
Budžet: 73 mil. dolara
Prihod: 30 mil. dolara
Gubitak: 58 mil. dolara
Vlasnik najviše Zlatnih malina u povijesti ove nagrade – njih čak devet (izmakla mu je tek nagrada za glavnu žensku ulogu, ali je kompenzirao naknadnim nagradama za najgori film u prvih 25 godina dodjele nagrada, a zatim i za najgori film zadnje dekade) – ovaj zloglasni Sci-Fi (Sci kao scijentologija) snimljen prema romanu utemeljitelja nove religije L. Rona Hubbarda isprva su odbili svi holivudski studiji, a kad je na kraju, uz veliku pomoć Johna Travolte, ipak snimljen kompanija Franchise pictures otišla je u bankrot. No, zato veselju i zlobnim komentarima kritičara i gledatelja nije bilo kraja. Jedan je kritičar napisao kako je „možda malo rano za zaključivanje, ali je ipak vrlo vjerojatno da je riječ o najgorem filmu 21-og stoljeća“. E sad, podignite pogled i provjerite koje je godine snimljen pa će vam biti sve jasno. No, glasnogovornik Scijentološke crkve, John Travolta, ne da se smesti pa film i dan danas zove kultnim. To se zove imati čvrstu vjeru.
13Halle Berry: „Žena-mačka“ („Catwoman“, 2004.)
Budžet: 100 mil. dolara
Prihod: 82 mil. dolara
Gubitak: 59 mil. dolara
Upravo je nevjerojatno da su u Warneru uspjeli tako uprskati: imati neviđeno seksi Halle Berry u kostimu Žene-mačke i napraviti ovako loš film pravo je majstorstvo. Naravno, rezultat na kino blagajnama posve je u skladu s filmom, a ovaj NG neće im nikada oprostiti što su ga lišili prilike da i u buduće gleda Halle Berry u oskudnim mačkastim trikoima. Eh da, još jedna sretna sretna dobitnica Zlatne maline, no za razliku od većine slavodobitnika, Halle je imala muda osobno doći i preuzeti zasluženu nagradu.
NG RUNJIĆ
meni se čini da je veća šteta da nisu radili nastavak “swordfisha” (gubitak 28,5 tadašnjih milijuna), al’ svakom njegovo – netko voli kožne s/m kostime, a netko običan topless…
NG TOMLJANOVIĆ
Ok, poentirao jesi, ali ma koliko Halle Berry bila jebozovna, ipak 5 sekundi njezinih sisa nije vrijedno gledanja preostalih sat i pol filma.
12Matthew McConaughey: „Sahara“, 2005.
Budžet: 130 mil. dolara
Prihod: 119 mil. dolara
Gubitak: 70,5 mil. dolara
Da je ovaj NG žensko ili makar gay onda bi mogao ponoviti gotovo cijeli prethodni tekst samo zamijeniti ime Halle Berry s Matthewom McConaugheyjem a kostim žene-mačke glumčevim legendarnim golim torzom, ali nije pa ga zapravo baš briga što se dogodilo sa „Saharom“. Štoviše, kad bolje razmislim, sva sreća da je krahirala, inače bismo danas možda gledali četvrti nastavak.
Inače, film zaslužuje mnogo bolji plasman na ovoj listi, vrlo vjerojatno i među prvih pet, jer navedeni budžet tek je službena cifra dok procjene o rastu troškova (uključujući i podmićivanje lokalnih dužnosnika u Maroku) ove zloglasne pustolovne budalaštine sežu do neba, točnije do 250 milijuna dolara. Rječju – katastrofa.
11Kevin Costner: „Poštar“ („The Postman“, 1997.)
Budžet: 80 mil. dolara
Prihod: 17,5 mil. dolara
Gubitak: 71 mil. dolara
Iako je u uvodu spomenuti „Vodeni svijet“ zbog problematične produkcije i enormnog budžeta nekako jače odjeknuo, ipak „Poštar“ predstavlja nominalno najveći minus koji je Kevin Costner napravio nekom holivudskom studiju. Tim više što je ovaj bizarni postapokaliptični film u cjelosti Costnerov autorski proizvod pa ne čudi što od tada nešto rjeđe režira. Zapravo, napravio je to još samo jednom, riječ je o vesternu „Divlja prostranstva“ iz 2003., i taj ga je put samo skromni budžet od 22 milijuna dolara spasio da ne napravi veću štetu. Otkako samo glumi, financijska se situacija u Hollywoodu znatno stabilizirala.
10Angelina Jolie i Colin Farrell: „Aleksandar Veliki“ („Alexander“, 2004.)
Budžet: 155 mil. dolara
Prihod: 167 mil. dolara
Gubitak: 71,5 mil. dolara
Nakon „Gladijatora“ holivudski su se studiji dali u potragu za sljedećim povijesnim spektaklom koji će ponoviti uspjeh filma Ridleyja Scotta, no doista ne treba biti osobiti insajder da znate da Oliver Stone nije taj. Osobito nije taj kojemu biste povjerili 155 milijuna dolara. A bogme ni Colin Farrell nije Russell Crowe. Ovaj ubibože dosadan film nikome nije donio ništa dobroga, a čak nije bio niti dovoljno zabavno loš da osvoji poneku Zlatnu malinu već se morao zadovoljiti sa šest nominacija. Baš luzerski.
9Jackie Chan: „Put oko svijeta u 80 dana“ („Around the World in 80 Days“, 2004.)
Budžet: 110 mil. dolara
Prihod: 72 mil. dolara
Gubitak: 74 mil. dolara
Ova ekranizacija Julesa Vernea dokaz je da se svakome može omaknuti, čak i vrijednom i samoprijegornom Jackieju Chanu. Jedan od njegovih produkcijski najraskošnijih filmova nasukao se iz nepoznatih razloga, naime film uopće nije tako loš, na trenutke je čak i duhovit, no nije postigao kemiju s publikom kao mnogi prethodni Jackiejevi radovi. Shit happens.
8Harrison Ford i Daniel Craig: „Kauboji i izvanzemaljci“ („Cowboys & Aliens“, 2011.)
Budžet: 163 mil. dolara
Prihod: 175 mil. dolara
Gubitak: 75,5 mil. dolara
Kad u filmu imate Daniela Craiga i Harrisona Forda čini se da scenarij možete povjeriti Tini Katanić da ga uz poslovično srdačan osmjeh izvuče poput kuglice za loto i nemate razloga za brigu. Još ako je u redateljskom stolcu Jon Favreau („Iron Man 1 i 2“), uspjeh je doista zagarantiran. Ali ima jedan uvjet: da se film ne zove „Kauboji i izvanzemaljci“.
7Nicolas Cage: „Glasnici vjetra“ („Windtalkers“, 2002.)
Budžet: 115 mil. dolara
Prihod: 77,5 mil. dolara
Gubitak: 76 mil. dolara
Ratna drama Johna Wooa o ulozi Navajo indijanaca u američkoj vojsci tijekom Drugog svjetskog rata uopće nije loš film, no kladiti se da će ime Nicolasa Cagea na špici povratiti 115 milijuna dolara uloženih u produkciju ipak je bilo prilično naivno. Doduše, s Nicom Cageom nikad se ne zna, taj u karijeri ima svašta, od totalnih pizdarija do vrlo dobrih filmova, a ovaj je svakako u boljoj polovici, šteta je tek što u računovodstvu tog nesretnog MGM-a ne mare za umjetničke vrijednosti.
6Jamie Foxx i Channing Tatum: „Misija: Bijela kuća“ („White House Down“, 2013.)
Budžet: 150 mil. dolara
Prihod: 135 mil. dolara
Gubitak: 82 mil. dolara
Jamie Foxx već ima na duši jedan megaflop – „Stealth“ (koji je Columbiju stajao gubitka od 76 milijuna dolara), no tada je bio tek jedan od trojice glavnih glumaca u filmu u kojem je ipak najvažniju ulogu imao pametni avion. Slično je zapravo i ovdje, glavna atrakcija trebala bi biti Bijela kuća, koju je vjerojatno bilo jeftinije izgraditi nego snimiti ovaj film. No, ni Bijela kuća, ni Jamie Foxx, a niti novopečeni mamac za žensku publiku Channing Tatum nisu uspjeli pomoći ovoj razaračkoj perverziji Rolanda Emmericha.
5Warren Beatty i Diane Keaton: „Town & Country“, 2001.
Budžet: 90 mil. dolara
Prihod: 10 mil. dolara
Gubitak: 85 mil. dolara
Ok, možda Wareen Beatty i Diane Keaton nisu tako velike zvijezde kao što su Ben Affleck i Jennifer Lopez, ali što bi šefovima New Line Cinema da u jednu romantičnu komediju bez specijalnih efekata, izvanzemaljaca i Bijele kuće ulože 90 milijuna dolara. Nejasno je i pitanje kako im je to uopće uspjelo, odnosno u što su točno ulupali novce. U svakom slučaju film s najviše ofucanih glumačkih zvijezda na jednom mjestu (uz navedene tu su još i Nastassja Kinski, Goldie Hawn i Charlton Heston) vratio je svega 10 milijuna. Malo tko se još može podičiti takvih rezultatom. Kažem malo tko, jer netko ipak može, eto ga već na sljedećoj stranici.
4Johnny Depp: „Usamljeni osvetnik“ („The Lone Ranger“, 2013.)
Budžet: 215 mil. dolara
Prihod: 239 mil. dolara
Gubitak: 95,5 mil. dolara
Ekipa za koju se činilo da ne može promašiti (serijal „Pirati s Kariba“) zamalo je napravila najveći gubitak u povijesti Hollywooda. Nije teško zamisliti kako su bili zadovoljni sobom kad su se dosjetili da bi Tonto mogao na glavi nositi mrtvu pticu. Kako kul, publika će pasti sa stolca od smijeha, uživali su Johnny i Jerry u svojoj domišljatosti. A zatim su ljeto proveli čitajući domišljate filmske kritike u kojima su se kritičari i novinari sprdali na njihov račun. Račun? Jel netko rekao račun? Ah da, ostao je još taj sitni detalj, tko će platiti račun?
3Eddie Murphy: „Avanture Pluto Nasha“ (“The Adventures of Pluto Nash“, 2002.)
Budžet: 100 mil. dolara
Prihod: 7 mil. dolara
Gubitak: 96,5 mil. dolara
Tijekom 80ih i 90ih činilo se kako je sasvim dovoljno imati Eddieja Murphieja i filmsku kameru kako biste napravili hit. Možda vam se čini kako je ova rečenica tek trivijalna dosjetka, no uvjeren sam da bi upaljena kamera ispred Eddieja Murphyja dok čita Wall Street Journal polučila znatno bolji financijski efekt od onog koji je napravila ova SF komedija o voditelju noćnog kluba na Mjesecu. Da smo za kriterij uzeli odnos između uloženog i vraćenog novca, Pluto Nash bi bio najveći filmski flop svih vremena.
2Jeff Bridges: „R.I.P.D. Agenti za počivale u miru“ („R.I.P.D.“, 2013.)
Budžet: 130 mil. dolara
Prihod: 64,5 mil. dolara
Gubitak: 97,5 mil. dolara
A evo još jednog filma koji je nekom ‘otkačenom’ producentu u Universalu zvučao baš kul pa je u njega ulupao 130 milijuna dolara. Policajci koji rade red među mrtvima? Zvuči vam budalasto? A vrag bi ga znao, lako je sad pametovati, a što da je uspjelo? „Da bi dobio na lotu, moraš kupiti srećku… Tko ne riskira, ne profitira“, valjda se tako nekako tješe u Universalu. A, mi samo primjećujemo kako je i put u pakao box-officea, popločan dobrim namjerama. I glupim idejama.
1Antonio Banderas: „13. ratnik“ („13th Warrior“, 1999.)
Budžet: 160 mil. dolara
Prihod: 61 mil. dolara
Gubitak: 129 mil. dolara
A evo nam i filma čiji je najveći uspjeh što može poslužiti kao utjeha svima prethodno spomenutima. 129 milijuna dolara (s uračunatim efektom inflacije gubitak se penje na 178 milijuna) rezultat je u prvom redu pogrešne procjene studija Buena Vista kako je Antonio Banderas novi… ko će ga znati, valjda Omar Sharif. A kad smo već kod Sharifa, čini se da ga je neuspjeh “13-og ratnika” prilično pogodio pa se par godina nakon toga povukao iz glume. Banderas je pak prebačen na dječju franšizu „Spy Kids“, no najveća je šteta što je ova čudnovata srednjovjekovna pustolovna fantazija označila početak kraja karijere Johna McTiernana („Predator“, „Umri muški 1 i 3“, „Lov na Crveni oktobar“) odičnog režisera koji se osamdesetih i devedesetih natjecao s Jamesom Cameronom, no nakon „13-og ratnika“ nije više snimio ništa vrijedno spomena, a u zadnjih 10 godina, osim eventualno kućnog pornića, nije snimio baš ništa. Trenutno je u zatvoru, gdje služi jednogodišnju kaznu zbog laganja agentu FBI-a.
Kreatori ovog užasa nisu čitali puno stripova Catwoman. A vi?
Meni je ovo baš fora filmić
Koje? “Ishtar”?
Super vam je programe koji je napravio 16 stranica a svi komentari idu kao komentar na prvu.
“Cowboys & Aliens” mi je fora filmić.
Svi komentari idu na sve stranice iste teme.
Samo bih htio upitati da li ste i zašto niste ako niste, uračunali prihode od prodaje videograma u svjetskoj distribuciji filmova i prihode od prodaje prava na prikazivanje tv kućama? Zar nisu onda vaši podaci nepotpuni jer znamo da filmske kuće na taj način nadoknađuju gubitak, zar ne?
Hvala unaprijed.
Ova lista sastavljena je na osnovu podataka o troškovima same produkcije i prihodima iz kino distribucije. Nismo uzeli u obzir druge prihode ni troškove budući da nisu javno dostupni ili nisu dovoljno pouzdani, dok su podaci na osnovu kojih je lista rađena javni i precizni. Dakle, nisu ukalkulirani prihodi od prodaje dvd, vod, tv i drugih prava, baš kao niti prodaja prava za merchedising, video igre i slično.
Naime, to je vrlo sklizak teren i teško je obuhvatiti sve podatke, primjerice za koji su iznos prodana prava za video igru nekog filmskog naslova. U većini slučajeva filmski studiji tek prodaju prava trećim kompanijama ili sestrinskim tvrtkama koje se bave video igrama, a kako je poznato, izrada video igrara vrlo je skupa, često doseže i filmske budžete, i tu ulazimo u potpuno novu kalkulaciju.
No, kao što nismo uračunali jedan dio prihoda, nismo uračunali niti značajan dio troškova koji se tiču marketinških budžeta, a koji su također itekako veliki, u slučaju ovih filmova vrlo često mnogo veći od gore spomenutih ostalih prihoda. Naime, kad film flopne kao Pluto Nash, niti prodaja majica ne ide baš najbolje.