Sjeća li se još itko filma „Ishtar“? Zapravo je li itko gledao „Ishtar“? Ova komedija s Warrenom Beattyjem i Dustinom Hoffmanom jedan je od onih filmova koji su postali simbolom holivudskih financijskih promašaja, baš kao što su to prije njega bila „Vrata raja“ Michaela Cimina, a nakon njih „Vodeni svijet“ Kevina Reynoldsa. Ponukani aktualnim žalopojkama o holivudskom ljetu najvećih promašaja, među kojima ima onih koji su samo podbacili, poput “Pacific Rima”, „Zemlje: Novog početka“, ili „Wolverinea“, ali i pravih flopova kao što su „Misija: Bijela kuća“, „R.I.P.D. Agenti za počivale u miru“, „Turbo“ i najozloglašeniji među njima, „Usamljeni osvetnik“, odlučili smo napraviti listu najvećih promašaja kojima su na svoj način doprinijele i najveće glumačke zvijezde.
Lista je impresivna, baš kao i cifre koje su popušili, no prije svega upozorenje – na toj listi nećete pronaći već spomenute dežurne sumnjivce. Naime, da bi napravili procjenu gubitka filma potrebno je u obzir uzeti cjelokupan (worldwide) prihod filma i podijeliti ga na pola (jer otprilike 50% ili malo više odlazi distributeru, odnosno prikazivačima), zatim od te polovice odbiti njegov produkcijski budžet (budući da informacije o marketinškim budžetima nisu javno dostupne, iako oni ponekad dosežu i cifre sa šest nula, njih smo izbacili iz formule), a rezultat toga je dobit ili gubitak filma. U naših 13 slučajeva, ovo potonje. Također, za ovu priliku nismo uzeli u obzir efekt inflacije.
Od filmova koji su najpoznatiji upravo po tome da su Hollywood umalo otjerali u bankrot, „Heaven’s Gate“ najbolje opravdava svoju reputaciju budući da njegov tadašnji gubitak uz uračunat efekt inflacije, prema nekim procjenama, doseže 117 milijuna dolara. S druge strane, „Ishtar“ je s budžetom od 55 milijuna dolara i prihodom od cca 15 milijuna, napravio minus manji od 50 milijuna dolara što nije bilo dovoljno za uvrštavanje na listu. Slično je i s „Waterworldom“ koji je s u ono vrijeme zastrašujućim budžetom od 175 milijuna dolara prihodovao 264 milijuna, odnosno napravio minus od minornih 43 milijuna. Za majstore s naše liste – kikiriki.
Niti desetljeća lutanja kroz filmske pustopoljine nisu otupila njihov smisao za kritičarsku poetsku pravdu, lošu glumu, režijsko blefiranje i montažne konjske glave. Dakako, niti senzibilnost za lijepo. Rek'o je svojedobno Brega kako bi u Mozartu i konj uživao. E pa tako i mi. Uživamo. Ne u Mozartu, nego u vulgarnom humoru i golim sisama. Pa kakve onda veze to ima s Mozartom? Nemamo pojma, ali je usporedba isprva baš puno obećavala.
Jedan (nemilosrdni Runjić) voli Judda Apatowa i Woodyja Allena, a drugi (gad Tomljanović) stare crno-bijele filmove, novog Hanekea, danske serije i ponešto friškog holivudskog mainstreama, što znači da se gotovo ni u čemu ne slažu. Ima li bolje podloge za početak jednog divnog prijateljstva? I jednog bloga.
7 Comments