Psi rata / War Dogs, SAD, 2016., krimi dramedija/biopic, 114 minuta |
---|
Redatelj: Todd Phillips |
Uloge: Miles Teller, Jonah Hill, Ana de Armas, Kevin Pollak, Bradley Cooper |
Neki dan se nisam mogao sjetiti nekih filmova Todda Phillipsa (režirao bezveznu „The Hangover“ trilogiju) pa sam nakon guglanja skužio da sam pogledao svih osam filmova koje je čovjek režirao. A u k… pa ja sam fan!? No, dobro, i dalje mi neki njegovi filmovi nisu mrski – dapače „Starsky & Hutch“ mi je veličanstveno blesav, mogu proći i „Road Trip“, „Due Date“ i „Old School“, a kroz ušicu igle i „School For Scoundrels“. No, s obzirom da se radi o čovjeku koji stoji iza najuspješnije comedy franšize u povijesti (njegova tri „Mamurluka“ natukla su u kinima preko milijardu i 400 milijuna U$D na jedva 220 milja budžeta!), a sve to u zlatno doba komedije Judda Apatowa & co. čija superiorna remek-djela nisu bila ni približno toliko komercijalno uspješna, ipak mi je išao malo na živce.
Al’ ajde nek mu bude, jer sad je opet snimio dobar film, možda i najbolji u karijeri (a koji se začudo jako muči u kinima – u 25 dana prikazivanja tek je na 66 milijuna U$D prometa na uloženih 40), koji još k tome uopće nije komedija, iako su mu okvir, pristup i spika poprilično zajebantski. Ne radi se tu ni o nekom kiselom crnjaku, već prije o jednom malo svježijem pristupu naraciji, kao da otprilike Martin Scorsese krene snimati nekakvu komediju s geekovima. Hm da, nekome će možda i zasmetati to otvoreno Phillipsovo furanje na starog velemajstora, koje se osjeti i u naraciji u prvom licu, komuniciranju poruka putem poznate mjuze i onom slavnom Scorseseovom run’n’gun montažnom stilu. Meni je to sve međutim nekako pasalo…
David (Miles Teller iz „Whiplasha“) jedva da ušao u 20-e i već je pomalo izgubljen u životu, a nakon propasti jednog poslovnog pothvata u njegov život uđe stari frend iz djetinjstva Efraim (Jonah Hill). Taj je pak osebujan, glasan, samouvjeren i čini se uspješan. Efraim je naime sitni diler oružja koji je svoju nišu pronašao guglajući kilometarske narudžbe američke vojske usred ratova iz sredine 2000-ih (Irak, Afganistan…) i našao način da se ubaci u igru kao trgovac-posrednik. David mu se uskoro pridruži u poslu i momci se vrlo brzo nađu usred velikog deala, a nedugo zatim i u poslu stoljeća.
Treba tu odmah reći i da su David Pachouz i Efraim Diveroli stvarne osobe i da je priča o njima istinita, barem onoliko koliko holivudski film to može biti. Neki od sudionika nisu baš bili najzadovoljniji svojim tretmanom na ekranu, bit će tu i koja tužbica, ali to nam je u ovom trenutku manje važno. Puno važnije je da je priča izložena strahovito dinamično, precizno posloženo i bez „grama sala“, odnosno praznog hoda. Nema tu nekih velikih iznenađenja ni obrata, niti nečega što već nismo vidjeli, iako su neki djelovi zaista nevjerojatni. Također ne treba tražiti ni neke mudre pouke i poruke – osim naravno one prastare da para kvari ljude.
Kad bi htjeli biti kičasti, mogli bi reći da se radi o još jednom seciranju lica i naličja američkog sna, ali to zvuči tako ofucano. Puno mi tu bolje paše od wannabe-a do hasbeen-a u jedva tri godine. Nije neki spoiler da će momci prije ili kasnije dobro najebati, to je jasno od samog početka. Ono što je zaista fascinantno je da je Pachouz na početku suradnje s Diverolijem imao tek 23 godine, a ovaj pak samo 19 (!). Vrlo brzo postaje jasno i da momci nemaju identičan pristup rastezljivosti moralnih normi, a dodatan pritisak na Davidovu savjest predstavlja zaručnica Iz (Ana de Armas).
Jonah Hill je ovdje ostvario još jednu od svojih jakih „ozbiljnih“ uloga (ovi navodnici su dvostruki!), i sigurno će se o njemu ponovo dosta pričati krajem godine kad dođe sezona nagrada (zasad ima dvije nepotvrđene oskarovske nominacije za sporednu ulogu – za „Moneyball“ i za „Wolf Of Wall Street“). Problem bi možda jedino mogao biti u tome je li ovo sporedna ili glavna uloga – naime malo je preglavna za sporednu i presporedna za glavnu. I Teller je sasvim dobar, a posebno je efektna epizoda Bradleya Coopera, inače jednog od producenata filma, koji ovdje igra jednog krupnog dilera.
Uglavnom, „War Dogs“ su sasvim ugodno izenanđenje, bez obzira shvati li ih se ozbiljno ili ne… (8/10)
Tekst je objavljen uz potporu Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije i Hrvatskog audiovizualnog centra.