Pazite da vam Bill Murray ne pokvari Božić!

• Tweet
• Pin It

Ne mogu se sad točno sjetiti koji je od legendarne „braće Farrelly („Dumb & Dumber“ etc.), bit će da je Peter, svojedobno u svojoj knjizi napisao da se svi, ali doslovce svi komični scenariji u Hollywoodu smišljaju, pitchaju i u konačnici pišu s Billom Murrayem u vidu. To je bilo negdje krajem ’90-ih, a onda je Murrayeva karijera još dodatno živnula njegovom jedinom oskarovskom nominacijom i nastupom u (po meni dosta precijenjenom) „Lost In Translation“ Sofie Coppole. Nije Murray ni prvi ni posljednji komičar koji je uletio u „ozbiljne“ filmove, ali se za razliku od svog kolege, također izvorno komičara Toma Hanksa, koji danas uživa status nekog modernog Spencera Tracya, ipak više mota po indie produkcijama.

Nije stoga čudo što se za svoj božićni specijal, koji mu je otkupio Netflix, udružio sa starom frendicom Sofiom Coppolom („The Virgin Suicides“, „Bling Ring“), no to mu nije bila jedna od pametnijih odluka. Coppolini su filmovi notorno operirani od ikakvog humora, a pogotovo se nije snašla u nečemu što je trebalo biti sat vremena ležerne, mrvicu murrayevski mrgudnije, ali još uvijek blagdanske zabave prepune gostiju i pjevanja božićnih klasika, a sve u formi ricky-gervaisovskog mockumentarya. Da stvar bude gora Coppolica je uz Murraya potpisana i kao koscenaristica, a pojavljuje se i njen bratić Jason Schwartzman, kao i suprug Thomas Mars sa svojim bandom Phoenix. Takav nepotizam meni uopće nije antipatičan, dapače, za razliku od primjerice Jasona Schwartzmana, no on je ovdje najmanji problem.

Stvar počinje donekle obećavajuće – Bill Murray je u fensi hotelu (Carlyle) u New Yorku i priprema se za snimanje svog božićnog specijala. No, kako je grad potpuno odsječen u „mećavi stoljeća“ hvata ga panika da mu se na snimanje neće uspjeti probiti nitko od njegovih celeb frendova a la Clooney & co. To ga čini poprilično nervoznim i depresivnim i najradije bi čitavu stvar otkazao, ali mu to ne dopuštaju njegove menadžerice/agentice Amy Poehler i Julie White. Nekako ga uspiju privoliti da siđe i započne snimanje, ali stvari odmah krenu naopako.

I sad tu slijedi proizvoljno nizanje gostiju i putnika namjernika od kojih svaki otpjeva ponešto, solo ili u duetu s Murreyem, no sve je to nekako zbrda dola i zapravo bez veze. Najbolja ispadne Maya Rudolph, dobra je naravno i Jenny Lewis (iz nekadašnjeg banda Rilo Kiley), neloša bude i Miley Cyrus, ali je ima previše i to ubrzo postane dosta iritantno, a ima i par likova koje bi za masakr božićnih klasika trebalo izručiti specijalnom sudu na Sjevernom polu. Ima i nekih sporednih podzapletića, ali su i ti tanki i šuplji za ne povjerovati. Posljednjih godina nagledali smo se filmova u kojima je više definitivno bilo manje, odnosno koji su u konačnici kao suma ispadali značajno manji od zbroja svojih slavnih i talentiranih komponenti. No ovo je veliki Bill Murray, kojeg smo doduše kroz godine gledali u kojekakvim budalaštinama, ali čovjek bi pomislio da će nešto u čemu sam Murray ima nekog utjecaja i kontrole, i što uostalom nosi njegovo ime, izgledati bar malo životnije i zabavnije.

Treba li uopće reći išta više od toga da pored ovakvih komedijskih teškaša (Chris Rock, Amy Poehler, Michael Cera…) najsmješniji ispadne George Clooney (i to bez da uopće progovori više od par usputnih riječi)? Usput, na ovo se potpisao nekad slavni i ugledni American Zoetrope („The Godfather“ pt.II, „Apocalypse Now“), obiteljska firma Sofijina oca Francisa Forda Coppole i Georgea Lucasa. Uglavnom, očito je Murray jedan od onih velikih talenata koji najbolje funkcioniraju u čvrstim rukama nekoga tko zna što radi (kao npr. pokojni Harold Ramis u „Groundhog Day“), a to definitivno nije Sofia Coppola, bar ne u ičemu što ima ikakve veze s humorom i/ili komedijom…  (4/10)

Foto/video: Netflix

Tekst je objavljen uz potporu Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije i Hrvatskog audiovizualnog centra.

• Tweet
• Pin It