Crveni heroj mračnog doba Hollywooda

• Tweet
• Pin It

Svaka najdivnija oaza humanizma, prosvjetiteljstva i blagostanja omeđena državnim granicama na ovom planetu ima neku crnu mračnu prošlost, nekima je doduše takva i sadašnjost, a neke pak o sebi vole misliti da su sve svoje kosture davno poizbacivale iz ormara, a nisu. Jedna od takvih je i Amerika, velika i moćna, a zajebana i surova kad joj staneš na put. Ma ne moraš joj zapravo ni stati na put, dovoljno je da ona na sekundu pomisli da ti je takvo što palo na pamet, i promptno si najebao, i ti i svi tvoji.

Amerika se od svojih mračnih formativnih stoljeća odavno kulturološki odmakla i priznala svoje grijehe prema domicilnom indijanskom stanovništvu kao i prema iz Afrike dopremljenom roblju, a u toj je katarzi nemalu ulogu imao i Hollywood. No, u svojoj kratkoj, jedva jednostoljetnoj povijesti, i Hollywood ima vlastito mračno doba, svoj srednji vijek. Govorim naravno o famoznoj Crnoj listi i lovu na vještice koji se događao usred antikomunističke histerije s početka Hladnog rata, krajem ’40-ih i početkom ’50-ih godina prošlog stoljeća. Možda je zgodna podudarnost, a možda i više od toga što ove godine imamo čak dva jaka filma koja se bave tim godinama.

Onaj „veći“ od ta dva, sjajni Spielbergov „Bridge Of Spies“ bavi se tom klaustrofobičnom, nadrkanom atmosferom kroz poznatu aferu špijuna Richarda Abela, dok „Trumbo“ govori baš o Hollywoodu, odnosno o legendarnom scenaristu Daltonu Trumbu. Trumbo (Cranston) je bio predratni simpatizer američke komunističke partije (kasnije i član, što je bilo sasvim legalno), antifašist, idealist i antiratni aktivist, scenarist s oskarovskom nominacijom za scenarij kad je pozvan da svjedoči pred zloglanim kongresnim odborom House Un-American Activities Committee. Odbivši suradnju s inkvizitorima, Trumbo si je zajedno s grupom istomišljenika zapečatio sudbinu. Uslijedile su godine tzv. Crne liste, kad svi osumnjičeni koji se nisu javno pokajali i prokazali druge ostaju bez posla, a neki od njih, poput Trumba završavaju i u zatvoru zbog uvrede Kongresa.

Kako to i obično biva s ljudskom vrstom, na muci se poznaju junaci, pa ne ispadnu baš svi lavovi i tigrovi kao Trumbo i drugovi, bude tu i lukavih lisica, bojažljivih, kolebljivih i prevrtljivih puhova (kao jedan takav ovdje je prikazan i slavni Edward G. Robinson, igra ga Michael Stuhlbarg), a bogami i čistih hijena i strvinara koje ovdje predvodi bivša glumica a sada trač kolumnistica i siva eminencija holivudske desnice, Hedda Hopper (Mirren) čija je pak gorila tupavi John Wayne (Elliott). Kad se Trumbo sretne sa zapjenjenim Wayneom na nekom desničarskom skupu, uzalud mu je argument da je bio ratni izvjestitelj iz pakla Okinawe (gdje je glavu izgubilo preko 100.000 ljudi) dok se veliki domoljub Duke sunčao na nekom filmskom setu i ispaljivao ćorke noseći filmski make-up. Poznato? Vremena i lokacije se mijenjaju, ali priča je manje više svugdje i uvijek ista.

No Trumbo se nije predavao, izašavši iz jednogodišnjeg zatvora odlučio se boriti na jedini mogući način – nastavio je pisati scenarije, doduše za niskobudžetne filmove (dakle za sitne pare) i pod pseudonimom, odnosno paravanom. Dok je bio pod embargom njegov scenarij s tuđim potpisom za „Praznik u Rimu“ osvojio je Oskara, a kasnije i „The Brave One“. Tog drugog Oskara mu je Hollywood ipak uspio uručiti prije nego je umro 1976., dok je za „Praznik u Rimu“ statuu 1993. primila njegova udovica Cleo (Lane). Trumbova golgota trajala je dobrih 13 godina, sve dok ga Kirk Douglas (O’Gorman) nije 1960. potpisao na špici „Spartaka“, a režiser Otto Preminger (Berkel) objavio da je Trumbo scenarist njegova „Exodusa“. Hedda i društvo su naravno popizdili, ali već je na vlasti bio Kennedy, koji je otišao u kino pogledati „Spartaka“, hladno prošavši pored demonstranata i čitava stvar je bila gotova.

Baš zbog ovako delikatne priče o životu jedne autentične holivudske legende, lako je filmu snimljenom o njenu životu progledati kroz prste poneku očitu manu. Aktualni filmski „Trumbo“ je naime, osim pokojeg faktografskog odstupanja (ispušteno je da se Trumbo s obitelji zbog neimaštine preselio u Meksiko i odande slao svoje tajne scenarije) dosta crno-bijela priča, iako je sam Trumbo na ceremoniji u svoju čast otprilike rekao da u to crno doba nije bilo ni heroja ni krvnika, ni nevinih ni krivih, ni crnih ni bijelih pa ni crvenih. Sve je to dakle bila jedna ogromna siva zona, ili je pak veliki Trumbo imao veliko srce i oprostio gadovima? Bilo kako bilo, iako ponekad pomalo pojednostavljuje stvari, „Trumbo“ je solidan, starinski biopic, fine atmosfere i sjajnih glumaca. Bryan Cranston je naravno odličan kao Trumbo – nominaciju za Zlatni Globus već ima, a lako je moguća i oskarovska. Možda ne toliko velik film, ali svakako jako, jako važan, kako za Hollywood, tako i za sve ovisnike o tim njegovim tako zaraznim proizvodima…  (8/10)

Foto/video: Universal Pictures

Tekst je objavljen uz potporu Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije i Hrvatskog audiovizualnog centra.

• Tweet
• Pin It