Napušena rakova djeca puštena s lanca

• Tweet
• Pin It

I tako je mic po mic došlo vrijeme da se djeca otrgnu od mamine suknje i krenu sama u svijet. Mama bi u ovom slučaju bio Judd Apatow, a djeca Seth Rogen, Jonah Hill i ekipa. Nakon niza uspješnih zajedničkih projekata, team Apatow se posljednjih godina počeo polako osipati, odnosno, kao rakova djeca, krenuo je polako svako na svoju stranu. Seth Rogen, Michael Cera i Jason Segel glume u svemu i svačemu, James Franco i Jonah Hill čak su i dobacili do oskarovske nominacije, dok se „mama“ bavi nekim sasvim drugim stvarima, kao što su celuloidno istjerivanje krize srednjih godina (vidi lanjski solidni „This Is 40“) ili pak produciranje superuspješnih „Girls“ Lene Dunham za HBO.

„Ovo je kraj“ dakle ponovo okuplja ekipu skupljenu još krajem ’90-ih u Apatowljevoj seriji „Freaks & Geeks“ (i kasnijoj „Undeclared“), dok su većinom još bili tinejdžeri, ali sad prvi put zajedno bez svog duhovnog oca, odnosno „majke“, kako smo „je“ već gore nazvali. Nisu do nas došle nikakve vijesti o eventualnim razmiricama ili nečemu sličnom, nego su valjda momci htjeli napraviti nešto sasvim svoje, dok je Apatow po svom starom običaju vjerojatno preko glave zatrpan drugim stvarima. I u tom grmu, pokazat će se uskoro, leži zec…

No, krenimo redom – „Ovo je kraj“ napisali su, režirali i producirali Seth Rogen i Ewan Goldberg, koji su zajedno pisali i moderni klasik „Superbad“, polu-klasik „Pineapple Express“, ne-klasik „Green Hornet“ i lanjski što-manje-o-njemu-to-bolje-anti-klasik „The Watch“ („Susjedi treće vrste“ kod nas), ali im je obojici ovo redateljski debi. Sve svoje infantilne fascinacije kojima su se dosad bavili ovdje su totalno pustili s lanca i dali im da se u potpunosti razmašu pa je film prepun drkanja, odnosno pričanja o istom, opće unakrsne vređaone, seksizma, gay aluzija, idealiziranih muških prijateljstava s, naravno, gay aluzijama, napušenog igranja plejke kao i uostalom svega drugog neumjereno napušenog. No, ono što fali, a što je, uz dotad neviđenu urnebesnu vulgarnost, bio glavni forte najboljih Apatow produkcija jest jaki, inteligentni, često i emotivno prilično nabijeni kontekst. Nije da se ovdje nije pokušalo stvarima dati neku naoko nehajnu težinu, ali se u tome nije sasvim i uspjelo.

Priča je slijedeća: Jay Baruchel dolazi u L.A. u posjetu Sethu Rogenu (svi ovdje „glume“ sami sebe, odnosno svoje „ekstremne“ verzije) i dok se on veseli napušenom „plejka, piva & pizza“ vikendu sa starim frendom, Rogen je odlučan u namjeri da pajtosa približi svojoj holivudskoj ekipi, koja Jayu ide poprilično na živce. U tu ga svrhu odvede na tulum kod Jamesa Franca gdje se polako skuplja „usual-judd-apatow-suspects“ ekipa – Jonah Hill, Craig Robinson, pa Segel, Cera, McBride, Mintz-Plasse i drugi, a ima i zanimljivih autsajdera a la Rihanna ili Emma Watson iz Harrya Pottera. Vrlo je brzo jasno da su Rogen & Goldberg svoje likove bazirali na do maksimuma karikiranoj verziji tablodne percepcije tih momaka u javnosti. Sve ono što ste ikad načuli, pa je kasnije demantirano (ili nije) za bilo koga od njih, ovdje je podebljano do maksimuma i/ili izvrnuto naglavačke. Uglavnom, svi su oni tu manje-više prikazani kao površni, uobraženi, razmaženi ego-tripperi, a ubrzo dolazi i potres koji nagoviješta apokalipsu u kojoj će konačno platiti za svoje grijehe.

Klasični Apatowljev junak u pravilu je neambiciozni, napušeni lijeni geek, bespomoćni luzer koji ne razumije žene i ne zna što bi s njima, u latentnoj i nesvjesnoj gay vezi sa svojim najboljim frendom ili frendovima – sve to naravno do preklanjskih genijalnih „Djeveruša“ koje su stvari preokrenule na glavu i postavile ih iz ženskog ugla. No, taj geek beziznimno izaziva gledateljevu empatiju, vrijedan je iskupljenja i itekako ima smisla, što je i učinilo najbolje Apatowljeve filmove tako genijalnima (kao npr. „Knocked Up“/„Zalomilo se“ ili spomenuti „Superbad“). Ovdje se pak odreda radi o karikaturama koje služe samo kao katalizatori fora, koje doduše vrlo često budu genijalne, vulgarnije i blesavije nego ikad, no film sastavljen od karikatura u konačnici ipak više mora ličiti na crtić nego na pravi film.

Kad se petorica glavnih likova nađe zarobljena u Francovoj kući, s minimalnim zalihama hrane, pića i ge-dro, uz svu dužnu zajebanciju, kreće i iznenađujuće mizantropska sociološka skoro-pa moralka u kojoj se osim u urnebesnim one-linerima momci nehotično međusobno nadmeću i tko će ispasti veća pizda i gad. Hrabro je to, i autorski i osobno, no u konačnici ima puno manje smisla nego što su autori vjerojatno namjeravali da ima. Ili se sve to ipak samo nama čini? Bilo kako bilo, „Ovo je kraj“ je zanimljiv, uzbudljiv i smiješan, povremeno i urnebesan, ali ni približno pametan film kako o sebi voli misliti, ili kakav je uostalom možda mogao biti da je u njemu prste imao stari velemajstor Judd Apatow…  (SOLIDNO, SMIJEŠNO I POPRILIČNO BEDASTO 7,5/10)

• Tweet
• Pin It