Dirljiv početak šeste sezone „Živih mrtvaca“
| Živi mrtvaci / The Walking Dead, SAD, horor drama, 6. sezona, 1 epizoda x 60 minuta |
|---|
| Autori: Robert Kirkman, Scott M. Gimple |
| Uloge: Andrew Lincoln, Norman Reedus, Steven Yeun, Lauren Cohan, Melissa McBride, Danai Gurira, Michael Cudlitz, Chandler Riggs, Lennie James, Sonequa Martin-Green, Josh McDermitt |
…i tako smo iz kratkog i varljivog razdoblja ricktokracije ponovno ušli u ricktaturu. U postapokaliptičnom svijetu „Živih mrtvaca“ privid demokracije jednostavno je neodrživ koncept, čak i u naizgled idiličnoj Alexandriji. Briši to: pogotovo u naizgled idiličnoj Alexandriji, jer njezina idila, ispostavilo se u odmjereno eksplozivnoj i neočekivano dirljivoj uvertiri šeste sezone, doista je bila samo fatamorgana u pustinji općeg beznađa, atavistička iluzija normalnosti u stvarnosti u kojoj je smrt jedini bujajući oblik života.
Znali smo, dakako, da je sve u Alexandriji obmana, no ohrabruje što scenaristi nisu posegnuli u torbu starih trikova kako bi iluziju razbili u paramparčad. Nisu postojale nikakve zavjere, Deannin utopijski režim nije krio nikakve tajne namjere, nije bilo zombija u štaglju, u pušnicama se nije sušilo ljudsko meso; ova je iluzija bila stvarna koliko god stvarna iluzija može biti. Alexandriju je naprosto pomazio Kairos: bog sretne okolnosti zakrčio je nepreglednoj hordi šetača izlaz iz kamenoloma pa ovo čudovišno, ali tako prokleto inherentno tužno stado jednostavno nije moglo probiti put do aleksandrijske trpeze svježe ljudetine. No Kairos je bog trenutka, a trenuci su neuhvatljivi u svojoj prolaznosti. Samo je pitanje sekunde kad će hodači prijeći Crveno more i ući u Obećanu zemlju, a na Rickovoj je neustrašivoj ekipi da ih u tome spriječe. Deanna pragmatično Ricku drži stranu, na užas najplahije pučističke skupine u povijesti pučeva, predvođene sirotim kukavnim Carterom (sjajni Ethan Embry; čekirajte ga u klimavom i nestabilnom, ali opuštajuće ugodnom i razoružavajuće humanom Netflixovu gerijatrijskom sitcomu „Grace i Frankie“ s Jane Fonda i Lily Tomlin!), koji djetinje nevješto kuje zavjeru protiv Ricka, tvrdoglavo odbijajući pogledati istini u oči, a istina ima pogled zombija.
Rick Carteru ipak nije prosvirao glavu – znam, i ja sam ostao u šoku! – čemu je vjerojatno pripomogla i Morganova blagotvorna prisutnost, jer Morgan i nas kao gledatelje i bivšeg šerifa Ricka Grimesa kao protagonista podsjeća na ljudskost koja je u nama, ali je hladno odbacujemo i potiskujemo jer nas čini ranjivima.
Morganov povratak dobrodošla je injekcija novog života „Živim mrtvacima“ i pruža nam posve nov pogled na junake koje smo dosad mislili da znamo. Sitna mala vinjetica u kojoj je dao Carol do znanja da ga nije zavarala njezina krinka dobroćudne kućanice iz pedesetih, bravurozan je mali trenutak u epizodi ispunjenoj sitnim malim trenucima u kojima se govori malo, ali ono neizgovoreno odjekuje zaglušujućom tišinom. Iz tih sitnih malih trenutaka možda će uskoro nastati potres koji će poljuljati temelje zasad naizgled stabilne ricktature: Daryl jedva da skriva neslaganje s Rickovom politikom zatvaranja Alexandrije u vlastite bedeme, Maggie nam daje do znanja da joj se Deanna uvukla pod kožu (usput, je li Maggie možda… trudna? Samo pitam), Carl se odveć prepustio navali svojih tinejdžerskih hormona da bi pazio na sve nestabilniju psihu svog oca, Abraham se polako gubi i pronalazi ushit u bespotrebnom izlaganju pogibelji, ljigavi otac Gabriel bio je i ostao tempirana bomba, tko zna što će nam sve prirediti likove koje smo tek upoznali, a prijetnja Vukova itekako visi u zraku. Rickov autoritet definitivno je u opasnosti i ova bi sezona lako mogla stati na kraj njegovoj mukotrpno zarađenoj, ali potencijalno lakomisleno proćerdanoj nedodirljivosti.
Ipak, kad smo već kod sitnih malih trenutaka – a ovo je bila Kairosova epizoda – ne zaboravimo tko je bio skriveni MVP otvaranja nove sezone: Eugene i njegova veličanstvena fudbalerka su smrtno ozbiljnim „Živim mrtvacima“ podarili nekoliko dobrodošlih, terapeutskih sekunda iskrenog smijeha uoči općeg pokolja koji će vjerojatno nastupiti već u sljedećoj epizodi.
Akcija sprovođenja zombijevskog stada prema udaljenim pašnjacima, naime, tekla je kao po loju dok se iz smjera Alexandrije nije začuo reski, prodorni, izdajnički podmukli zvuk sirene koji je hodače preusmjerio prema do jučer najzaštićenijoj enklavi onoga što se nekoć ponosno nazivalo Sjedinjenim Američkim Državama. Prema dobrom, starom i frustrirajuće nepogrešivom klišeju ove serije, Carter je izginuo čim je u sebi pronašao hrabrost za suočavanje s neposrednom opasnošću i iskupio se u očima gledatelja. No Carter je tek prva žrtva. Kairos je uzmaknuo pred Kaosom. Tko se nije skrio… Niti neće. (8/10)
Foto/video: AMC Studios.
Tekst je objavljen uz potporu Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije i Hrvatskog audiovizualnog centra.
