Mali Walter želi preko crte…

• Tweet
• Pin It

OK, odavno smo već bili prisiljeni prihvatiti i naviknuti se na činjenicu da će sve što smo ikada vidjeli, bilo u kinu, bilo na televiziji, a zadnjih godina bogme i na igračoj konzoli, kad tad dobiti svoj visokobudžetni holivudski remake. Jedino što nam onda preostaje su nijanse koje odvajaju potrebne od nepotrebnih remakeova, iako je sve to zapravo jedna velika siva zona. Ali recimo da je „Tajni život Waltera Mittya“ jedna od onih priča koje mogu profitirati kad im se priušti sve ono što danas dolari mogu kupiti u CGI i inim dućanima specijalnih efekata.

Original je dakle romantični mini-klasik s Dannyem Kayeom iz 1947. Snimljen prema kratkoj priči Jamesa Thurbera, kojeg se priznajem sjećam dosta maglovito (ali pamtim da je bio fora), a sad ga se uhvatio Ben Stiller i to u dvostrukoj ulozi – naslovnoj glumačkoj i režiserskoj. O Stilleru glumcu ne treba trošiti previše riječi, ali o njegovoj redateljskoj karijeri se mora reći da je u najmanju ruku neujednačena. Stiller je prvi film režirao prije 20 godina („Reality Bites“ s Wynonom Ryder iz 1994.), a nakon toga je radio još grozno napornog „Cable Guya“ s Jimom Carreyem (1996.), pa kultnog i zericu precijenjenog „Zoolandera“ (2001.) te konačno umjereno duhovitu komediju „Tropic Thunder“ (2008.). Sve je to ovdje nabrojeno iz prostog razloga što je „Tajni život Waltera Mittya“ daleko najbolji film od svih u kojima se Ben Stiller uhvatio režiserskih uzdi…

Snimljen s ne tako golemih, ali itekako vidljivih 90 milijuna U$D budžeta, projekt je najprije desetljećima tavorio u holivudskom tzv. development purgatoriju. Najprije je još 1994. Mittya trebao utjeloviti Jim Carrey, a nakon njega u raznim periodima i Mike Myers, Will Ferrell, Sacha Baron Cohen i Owen Wilson. Bilo koga od njih nije teško zamisliti kao Mittya, Stillera možda čak i najmanje, jer sve su to komičari koji (izuzev Wilsona) nose u sebi neku neurotičnost koja ponekad naginje ka histeriji, a Stiller je po tom pitanju među njima možda i najgori, pa ga je bilo fakat teško vidjeti kao običnog, bezličnog službenika koji vodi iznimno bogat „unutarnji“ život. O tome hoćete li Stillera popušiti kao takvog uvelike će ovisiti vaša percepcija filma – ja sam pak imao stanovitih rezervi, ali mi ih je režiser Stiller, koji očito zna što i kako s glumcem Stillerom, vrlo brzo rastjerao.

Walter Mitty 21. stoljeća je dakle tihi, povučeni usamljenik koji gleda svoja posla, svima se manje više miče s puta, a radi u izoliranom foto laboratoriju slavnog Life magazina koji je upravo pred gašenjem. Pomalo bojažljivom Mittyu za oko je zapela nova kolegica s posla Cheryl (Wiig), ali on, naravno ne zna kako joj prići. Tu je važno reći da Mitty svako malo odluta mislima u neki svoj daleki svijet u kojem je on superiorni heroj ili pak fatalni frajer, a Cheryl dama u opasnosti kojoj baš jedan takav upravo treba. Zaplet počinje kad slavni fotograf, svjetski putnik i avanturist Sean O’Connell (Penn) Mittyu pošalje set fotografija za zadnje tiskano izdanje magazina, a među njima je i jedna koja predstavlja „kvintesenciju“ Lifea (inače slavnog magazina sa sto-i-nešto godišnjom tradicijom koji je 2007. napustio papir i preselio se na net, koji ga je pak vrlo brzo progutao i ispljunuo…) i idealna je upravo za naslovnicu finalnog broja. No negativ se putem izgubio, pa se Mitty nađe u velikom problemu, najviše s „tranzicijskim“ menadžerom Tedom (Scott), klasičnim yuppievskim gadom (da ne kažem nemilosrdnim). Inače, Mitty i Sean su dugogodišnji suradnici i „frendovi preko žice“ koji se nikad nisu sreli i čiste su suprotnosti, Mitty pomalo idolizira Seana, a kao što vidimo (negativ!), obojica su ljudi starog kova, reklo bi se ostaci ostataka analognih vremena.

I sad jadni Mitty, koji se u međuvremenu ipak uspio malo približiti ne tako nepristupačnoj Cheryl, konačno mora iz snova sići u stvarnost i postati u njoj ono što je dosad bio samo u snovima – ovdje to konkretno znači da kreće u globalnu potragu za neuhvatljivim Seanom, najprije na Grenland, a zatim dalje. Sve je to prikazano duhovito ali umjereno, bez uobičajenog holivudskog pretjerivanja i tu Stilleru kapa dolje. Kombinacija suhe Mittyeve svakodnevice i bogate mentalne nutrine izvedena je izbalansirano, izmaštane „akcijske“ epizode su fora, iako je jedna od njih zericu too much i moglo se vjerojatno i bez nje – radi se o sceni koja parafrazira Benjamina Buttona te odaje „Saturday Night Live“ korijene i Stillera i njegove partnerice u zločinu, Kristen Wiig (Stiller je tamo surađivao kao scenarist skečeva još krajem ’80-ih, a Wiig je bila dio stalne postave do preklani).

Grehota bi bilo ne spomenuti legendarnu Shirley MacLaine koja ovdje glumi Mittyevu mamu, a efektna je i epizoda Islanđanina Ólafura Darria Ólafssona kao pijanog grenlandskog pilota helikoptera. Nekome bi mogle zasmetati mrvicu zašećerene poruke koje s vremena na vrijeme znaju iskočiti s ekrana silno poput Mittyeva skejtboarda, no iz aviona se vidi, odnosno još iz trailera je bilo jasno da se radi o jednom od takvih filmova. Kad još vidi da je stvar tempirana u Božićno vriijeme, odnosno sezonu nagrada, svakome alergičnom na holivudski kič, moralo je biti jasno da tu nema što tražiti. Mene to pak nije nimalo smetalo – Stiller je ipak pokazao dovoljno autorskog iskustva i redateljske suptilnosti da se sve to znatno lakše proguta. Uostalom teme života koji nikako da uzleti, moderne usamljenosti, pa onda sprege tehnološkog razvoja i odurnog kapitalizma i slično, univerzalne su i muče nas sve podjednako – od New Yorka preko Grenlanda do Zagreba. „Tajni život Waltera Mittya“ servira ih simpatično, duhovito, emotivno i ležerno, a nekih većih primjedbi tu zapravo i nema, pa ga je preporučiti najlakša stvar na svijetu…  (TKO SANJA ZLO NE MISLI  8/10)

• Tweet
• Pin It