Robert protiv Roberta: Sudski okršaj glumačkih teškaša
| Sudac / The Judge, SAD, 2014., drama, 141 minuta |
|---|
| Režija: David Dobkin |
| Uloge: Robert Downey Jr., Robert Duvall, Vera Famiga, Billy Bob Thornton, Vincent D'Onofrio, Jeremy Strong, Dax Shepard, Leighton Meester |
Otkako je početkom milenija televizija kinu ukrala sudsku dramu, ova se u kino dvoranama pojavljuje rjeđe čak i od vesterna, a nekoć prestižni žanr koji je iznjedrio klasike poput „12 gnjevnih ljudi“, „Ubiti pticu rugalicu“ ili „Svjedoka optužbe“ danas je sveden na pustolovine plavuše s Harvarda. Nije stoga čudno što je mnoge razveselilo kad su ugledali najavu za film „Sudac“, no i ovdje je u prvom redu riječ o obiteljskoj pa tek zatim i sudskoj drami.
Međutim, od atavističke pojave sudske dramu u kinima, još veće iznenađenje predstavlja straight forward izdanje Roberta Downeyja Jr.-a kojega već godinama nismo vidjeli bez dodatne glumačke opreme u vidu superherojskog kostima i naramka bezobrazno duhovitih one-linera. Doduše, u prvih nekoliko minuta filma dok upoznajemo lik ciničnog čikaškog odvjetnika specijaliziranog za obranu bogatih i krivih ne primjećujemo neku veću razliku između Hanka Palmera i Tonyja Starka („Iron-Man“), no jedan poziv promijenit će sve pa i ćud glavnog junaka. Saznavši da mu je umrla majka Hank se odlučuje vratiti u gradić iz kojega je potekao i u kojega 20 godina nije kročio. Doma ostavlja suprugu koja ga vara i kćer kojoj objašnjava da je baka umrla, dok je djed mrtav tek metaforički. Ostatak filma proći će manje-više u odgonetanju te metafore, temeljito poremećenog odnosa oca i sina, starog pravičnog suca Josepha Palmera i ciničnog odvjetnika Hanka, no uz svu nijansiranost tog zapletenog odnosa, gledatelj će ipak ponajviše uživati u glumačkom srazu dvojice Roberta, Duvalla i Downeya Jr.-a.
S obzirom da film traje gotovo dva i pol sata nitko ne sumnja da će se planirani kratak posjet rodnom mjestu i majčinom sprovodu ponešto otegnuti, a povod je incident u kojem je lokalni zlostavljač i osuđeni ubojica smrtno stradao od naleta automobila kojega je, po svemu sudeći, vozio stari sudac Palmer. Hank ostaje pomoći očevoj obrani na sudu, iako ga ovaj isprva odbija angažirati za branitelja, no ima još uvijek dovoljno filmskog vremena da se i to promijeni. I da saznamo što to još od pamtivijeka žulja seniora i juniora Palmera a što je dubinski poremetilo njihov nekoć topao odnos. Romantični puteljak priče tiče se pak ponovnog susreta sa starom ljubavi Samanthom (Vera Famiga) i nepotrebne komplikacije koja se dogodi između Hanka i njezine kćeri, a dodamo li tome još jednu fatalnu bolest te Hankovog brata koji boluje od, pretpostavljam, Aspergerovog ili nekog sličnog sindroma sve to nekako prijeti da se pretvori u punokrvnu sapunicu o još jednog disfunkcionalnoj obitelji koju Hank opisuje kao Picassovu sliku. Ne pomaže ni to što David Dobkin pokušavajući valjda pobjeći od etikete redatelja specijaliziranog za light komedije („Šangajski vitezovi“, „Lovci na djeveruše“, „U tuđoj koži“) nemilo razvlači filmsko vrijeme vjerujući da će tako dati priči na težini.
Tko ne zaspi bit će nagrađen kakvim takvim sudskim krešendom koji će, naravno, objasniti i misterij odnosa oca i sina, no sve to skupa ne bi bilo vrijedno ni kino karte ni vremena da nema već spomenutih Roberta, dvojice glumačkih superteškaša različitih generacija koji bi bez problema iznijeli i mnogo lošije scenarije od ovoga. Doduše, dramska konzervativnost i redateljska usporenost uspjeli su ukrotiti čak i inače hiperaktivnog Roberta Downeyja Jr.-a koji na sebe podsjeća tek u uvodnoj sceni, a nakon toga i sam zapne u scenarističko-redateljskoj melasi. Ipak, uz pomoć moćnog Roberta starijeg, neodoljive Vere Famige i raspoloženog Billyja Boba Thorntona u ulozi tužitelja, „Sudac“ uspijeva pružiti neki gotovo zaboravljeni, staromodni kino užitak. Taman toliki da požalimo što nije još barem malo bolji. (PRESUDA: UVJETNI OTPUST 6/10)
Foto/video: Warner Bros.
Tekst je objavljen uz potporu Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije i Hrvatskog audiovizualnog centra.
