Godina najavljena kao godina blockbustera u prva četiri, uobičajeno najslabija mjeseca u godini, krenula je doista silovito. U američkim je kinima već sedam filmova prebacilo 100 milijuna dolara, a uvjerljivi pobjednik je „Furious 7“ koji je u svijetu već premašio prihod od milijarde i 200 milijuna dolara i nije isključeno da preskoči prve „Avengerse“ koji su s milijardu i pol na trećem mjestu filmova s najvećom zaradom svih vremena. „Avatar“ i „Titanic“ s dvije i kusur milijarde dolara još će neko vrijeme biti nedostižni, no to neko vrijeme možda i neće biti tako dugo s obzirom da ove godine u kina dolaze najmanje dva naslova koja bi ih mogla ozbiljno ugroziti.
Zato za sve one koji su prespavali prvu trećinu godine krajnje je vrijeme da se probude iz zimskog sna, najkasnije posljednjeg dana travnja kada godina blockbustera kreće punim gasom.
Niti desetljeća lutanja kroz filmske pustopoljine nisu otupila njihov smisao za kritičarsku poetsku pravdu, lošu glumu, režijsko blefiranje i montažne konjske glave. Dakako, niti senzibilnost za lijepo. Rek'o je svojedobno Brega kako bi u Mozartu i konj uživao. E pa tako i mi. Uživamo. Ne u Mozartu, nego u vulgarnom humoru i golim sisama. Pa kakve onda veze to ima s Mozartom? Nemamo pojma, ali je usporedba isprva baš puno obećavala.
Jedan (nemilosrdni Runjić) voli Judda Apatowa i Woodyja Allena, a drugi (gad Tomljanović) stare crno-bijele filmove, novog Hanekea, danske serije i ponešto friškog holivudskog mainstreama, što znači da se gotovo ni u čemu ne slažu. Ima li bolje podloge za početak jednog divnog prijateljstva? I jednog bloga.