Šokantno, ali istinito: Pixar je ovaj put gadno zabrljao!

• Tweet
• Pin It

„Film je jako dobar i bilo bi super da izađe i drugi dio. Zato što kraj baš i nije neki. Žao mi je što se rastanu dinosaur i dečko nakon cijelog filma. Kao da radiš pizzu cijeli film i onda je baciš u smeće. Najviše mi se svidjela ptičica Debbie kad poludi! U nekim dijelovima se opće ne kuži da je film za djecu kad ima borbe i ubijanja – i to mi je super!“ rekao je Rok i sjeo za stol naručivši večeru.

Dakle, i nije neka sreća, promrmljah sebi u bradurinu, vidno razočaran jer je unatoč mojim nastojanjima i forsiranjima profesora Baltazara i sličnih bližih nam crtića, junior najosjetljivije godine djetinjstva proveo uz Pixarove „Carse“ („Auti“). To animirano remek djelo, kako napravljeno, tako i sinkronizirano, obilježilo je te dane kad rastavljeni roditelj nije znao što bi sa sobom, a kamoli s djetetom od dvije godine, pa smo duge sate probdjeli s Jurićem, Sanjom, Šlepom i drugim likovima iz ovog crtića. Pixar je napravio još puno divnih filmova (doduše, nastavak „Auta“ je bio loš), i uvijek se nekako veselim kad čujem da imaju nešto novo, pogotovo što me Frozenaste vodice baš i ne oduševljavaju. No, tu se pojavio i faktor odrastanja, jer je ovaj moj mladić napunio desetu, i više ga zanimaju horori nego crtići, ali čitajući kritike – ispalo je da je „Dobri dinosaur“ poput nekog opakijeg filmića na kojeg su se fino narogušili gledatelji-kritičari na IMBd-u!

Sve to nije baš pretjerano ulijevalo nadu, ali što je tu je. Počeli smo gledati film u kojem se priča bazira na tome da je asteroid fulao Zemlju i da su dinosauri i ljudi zajedno živjeli na našem planetu. Upoznajemo obitelj mirnih dinosaura poljoprivrednika koji nosom oru zemlju i žive od kukuruza koji sami posade i poberu. Mali Arlo je kilavo mamino mezimče, najmanji u okotu, koji kaska za sestrom i bratom, pa sve vuče na „Kralja lavova“, „Pocahontas“ i još jednog, sve dok se ne pojavi mali divlji dječak, nešto između Mowglija i onog spaljenog iz drugog dijela „Policijske akademije“. Loveći njega, jer im krade hranu (tata dinosaur od cca 40 tona je zabrinut jer mu dete od 20 kila pojede dva klipa kuruze!?) tata pogiba u bujici, a mali Arlo vođen osvetom lovi klinca i na kraju se sprijatelje.

Ne bih htio previše spojlat, ali kasnije klinjo razvali kobru sa zakržljalim udovima, sprijatelje se s T-Rexovima, uzmu halucinogene bobice i fermentirano voće pa se natripaju i imaju mamurluk, pterodaktili kolju beštijice s velikim očima i spominje se neko davljenje u krvi krokodila… Pa nemojte voditi toplokrvnu i milu dječicu do pet godina na „Dobrog dinosaura“, jer ćete imati problema s vašom ne/zakonitom, ali i s pitanjima koja će vas definitivno zateći.

Mali čovjek je divno animiran, divalj, stalno gladan, nemiran. Dinosauri su trebali biti tromi i veliki, ali nisu, nego su sve po malo. Nedorečeni. I dalje mi nije jasno zašto bi dinosauri obrađivali zemlju, kao ni zašto bi T-Rexovi bili stočari, i općenito, zašto su autori kolonizaciju Amerike pretvorili u prethistorijsku sagu? Puno više pitanja nego trenutaka provedenih u uživanju, jer smo, ruku na srce, osim ovog lošeg zapleta – sve to već prije vidjeli. Moj skroman osobni zaključak je da su nekom mladom producentu dali da se igra, ali da film bude više Disneyevski nego Pixarov, ali da se mladić pogubio po putu i napravio opaki bambus koji ne postiže zadani cilj – razveseliti smijeha željnu dječurliju. Dapače, Rok je nakon gledanja čak bio i mrvicu agresivniji nego inače, uhvativši se za par loših i neduhovitih scena u filmu. Dakle, kao da je netko bitan zaboravio pročitati scenarij i pustio film u život riječima „Helou pipl, dedlajn je, ono, morate to dovršit do 1.1.!“ Šteta, nadam se da će se Pixar brzo oporaviti i opet raditi tople ljudske priče.

Ali natripani mini dino, pijani Mowgli, oranje nosom i crvena kobra s batrljcima, e svašta! (OČESINSKA OCJENA ROK 8; RIBAFISH 2 = 5/10)

Foto/video: Pixar Animation Studios

Tekst je objavljen uz potporu Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije.

• Tweet
• Pin It