Zašto se Julian Assange nadurio? S razlogom.

• Tweet
• Pin It

Evo i trećeg u nizu nesretnih biopica naših također ne baš najsretnijih suvremenika ove jeseni ili bolje kasnog babljeg ljeta, koje se pokazalo tako kobnim za taj žanr. Nakon što su i „Jobs“ (*) i „Diana“ gadno flopnuli i razočarali, sad je tu Julian Assange da pokuša koliko toliko popraviti stvar. Ako ništa drugo, on je za razliku od Princeze i Frajera-u-dolčeviti, barem živ i može svojom (negativnom) reakcijom na film dodatno podići prašinu i ustalasati atmosferu koja filmu nikako ne može škoditi. Assange je to naravno i učinio – napisao je između ostalih nadureno otvoreno pismo glumcu koji ga je utjelovio, Benedictu Cumberbatchu (ne znam jedino kako je i gdje uspio pogledati film kad je već 16 mjeseci zatvoren u ekvadorskoj ambasadi u Londonu?), ovaj mu je čak i kurtoazno odgovorio, ali nije „pomoglo“ – film je ipak flop.

Šteta, jer em je priča o Assangeu i Wikileaksu bitno zanimljivija i za svijet u kojim živimo nemjerljivo važnija od životnih priča drugo dvoje spomenutih „biopičara“ (što god jobsofili i apple-geekovi mislili o tome), em je na papiru stvar prilično obećavala. Film koji ima tako jaku i uglednu glumačku postavu, prije svega evropsku (iako je i dvoje ovdje prominentnih Amera, Laura Linney & Stanley Tucci također inače sjajno) i koji se bavi jednom tako vrućom pričom prije svega ne bi smio biti dosadan. Ali nije mu to jedini ni najveći problem. To bi ipak bio njegov glavni lik, Julian Assange glavom i bradom odnosno način na koji je ovdje prikazan.

No krenimo redom i to od jednog ne sasvim nevažnog detalja – domaći prevod naslova filma nije baš najsretnije odabran – „četvrti stalež“ odnosi se na medije, posebno pisane, što se kod nas zove „sedmom silom“, dok bi „peti stalež“ bile nove društvene snage stasale na internetu a koje se uporno opiru ikakvoj kontroli, tako da se kao najlogičniji naslov nameće „Osma sila“. Iako se meni osobno, nakon odgledanog filma, najprikladnijim čini „Kad je Daniel sreo Juliana“, a ne bi pogrešan bio ni „Kako su prekinuli Romeo & Julian“ (**). Naime, film je najvećim dijelom baziran na knjizi Daniela Domscheit-Berga, bivšeg najbližeg Assangeovog suradnika koji se s njim burno razišao baš negdje u trenutku globalne eksplozije Wikileaksa nakon objave par stotina tisuća službenih američkih dokumenata koje im je dostavio Bradley Manning (***).

Film otvara ubitačno pretencioznim uvodnim kolažem koji kao prikazuje razvoj pisanih medija od Guttenberga do njihove aktualne samrti i to je već prilično tmuran, nimalo obećavajući nagovještaj onoga što slijedi. Nakon toga smo u 2007. i pratimo susret, momentalno zbližavanje i eksploziju kemije između naših dvaju junaka, pristojnog i simpatičnog berlinskog kompjuteraša Daniela (Daniel Brühl – aktualni Niki Lauda iz „Utrke života“, ali i kolega Nemilosrdni Gad iz istoimenog Tarantinovog neoklasika) i tajanstvenog i pomalo čudnog australskog hakera Juliana (Cumberbatch – inače aktualni BBC-ev Sherlock Holmes). I tu je ponovo i definitivno jasno da će biti grbavo – naime Cumberbatchov Assange je neurotični egotriper, sklon auto-mitomaniji i grandomaniji, frajer koji iz rukava sipa citate Oscara Wildea i Solženjicina, poziva se na Castra i čini se potpuno lišen empatije. Sve je to OK, i ako je stvarni Assange takav i ako nije, ali je brate naporno dva sata gledati tog tipa kako mudruje, blefira, prodaje muda pod bubrege i što sve ne.

Pomalo apsurdno, prva polovica filma, koja prati događaje koji nisu ni bogzna kako zanimljivi ni važni, puno je bolja od prilično suhe i dosadne druge u kojoj se događa drama globalnih razmjera. No redatelj Bill Condon (koji je radio neke sjajne filmove poput „Kinseya“, „Gods & Monsters“ ili „Dreamgirls“ ali i zadnja dva „Twilighta“) i njegov scenarist Josh Singer fokusirali su se više na privatni razlaz Berga i Assangea nego na ono što zanima svakoga tko je platio ulaznicu. O događajima koji su Assangea doveli do azila u ekvadorskoj ambasadi ovdje nema ni z i sve to u konačnici, „Peti stalež“ čini jednom velikom propuštenom prilikom, nedokuhanom i zbrčkanom…  (TAK-TAK  5/10)

* – „Jobsa“ nisam gledao, ali vjerujem NG Tomljanoviću i vjerojatno svakom živom kritičaru na ovoj planeti, a bogme nisam još naišao ni na jednog „običnog“ gledatelja koje je bio zadovoljan filmom. Inače „Jobs“ komercijalno i nije takva katastrofa – zaradio je ipak kojih 36 milijuna U$D na uloženih jedva 12, a i kod nas ga je dosad vidjelo sasvim pristojnih 23 i pol soma gledatelja…

** – Romeo = Daniel

*** – Bradley koji je za svoj „zvižduk“ od domovine nagrađen 35-icom robije, odnedavno se predstavlja kao Chelsea

• Tweet
• Pin It