Plemenita kradljivica, dosadan film

• Tweet
• Pin It

Kad za naratora u filmu angažirate osobno Smrt, doduše tek glasom ne i kosom, kao što to inače obično biva kad dotični uskoči u glumačku postavu, onda to sugerira da imate nešto jako važno za reći. A upravo to Smrt u zgodnom, komično intoniranom uvodu i jasno proklamira: „Moja politika je da izbjegavam žive. Osim ponekad, ponekad se dogodi da si ne mogu pomoći. Ne znam što me točno privuklo Liesel Meminger, ali me zainteresirala i stalo mi je do nje“. Teasing, nema što, no bit će potrebno nešto više od dva sata da gledatelj shvati kako g. Smrt nije ovdje zato što je priča filma posebno zanimljiva, već upravo zato što nije pa je angažman dotičnog zapravo trebao poslužiti da slučaju da na težini.

A slučaj potječe iz hvaljenog romana Australca Markusa Zusaka „Kradljivica knjiga“ čija je glavna protagonistica spomenuta Liesel ((Sophie Nélisse) kroz čije oči svjedočimo o životu običnih Nijemaca tijekom Drugog svjetskog rata. Nakon što joj je majka kao komunistica deportirana, Liesel dolazi živjeti u udomiteljsku obitelj Hubermannsovih, njezini novi roditelji su simpatični luzer s harmonikom Hans (Geoffrey Rush) i pomalo gruba i uplašena Rosa (Emily Watson), a najbolji prijatelj Rudy (Nico Liersch), zaljubljenik u atletiku i u Hitlerovoj Njemačkoj ozloglašenog crnoputog trkača Jesseja Owensa, jedan je od rijetkih kojeg ne smeta što Liesel ne zna čitati. Uz pomoć novog oca Liesel, međutim, brzo savladava svoju prvu knjigu, te počinje opsesivno čitati i skupljati knjige, jednu spašava iz lomače u kojoj su nacisti ritualno palili sve što je ukoričeno. Igrom slučaja ta je knjiga baš „Nevidljivi čovjek“ H.G. Wellsa što se zgodno podudara sa situacijom iz njezina života, naime Liesel i Hubermannsovi u podrumu kriju mladića Maxa (Ben Schnetzer), simpatičnog Židova kojemu Liesel postaje jedina veza sa stvarnim svijetom. Njezine riječi pomoći će mu da preživi u mraku, a njoj da ovlada umjetnošću pripovjedanja. Spašavajući Maxa, djevojčica s knjigicama spasit će i sebe, i prava je šteta što se narator nije našao pozvanim komentirati temu preživljavanja zahvaljujući umjetnosti, dok je istovremeno, onako usput, podijelio brojne praktične, no za film koji se bavi holokaustom ne baš primjerene savjete, kao što je primjerice, „kad dođe vaše vrijeme, ne paničarite, čini se da ne pomaže“.

Liesel je simpatična, pametna i hrabra djevojčica, ima velike oči i plave lokne pa bi vam vjerojatno u nekom prosječnom razredu pobudila interes više od druge djece, no to još uvijek nije dovoljno dobar razlog da se o njoj snimi film, pogotovo ne film u kojemu je pripovjedač Smrt. „Kradljivica knjiga“ povremeno zanimljivo prikazuje svakodnevni život tzv. običnih Nijemaca pod Hitlerovim režimom, ne histerizira nad zapjenjenim nacistima niti moralizira nad oportunizmom običnih ljudi koji samo žele preživjeti, no usprkos simpatičnim likovima, među kojima je svakako najživopisniji Hans, kojeg inspirirano tumači Geoffrey Rush, teško skriva da joj nedostaje prava priča. Nisam čitao Zusakov roman, no epizodičnost filma nikad ne uspije prerasti u ono što je intencija autora – filmsku poemu o humanizmu koji se zrcali u našim konkretnim postupcima i izborima, ali izvire iz riječi, čuvarici vrijednosti naše civilizacije. Uh, kako to zvuči gordo i patetično, zapravo zvuči baš onako kako bi i ovaj film želio zvučati, ali mu nikako ne uspijeva.

Uz malo vještijeg redatelja od Briana Percivala, kojemu je dosad najjača recka redateljski potpis na nekoliko epizoda „Downton Abbeyja“, možda je „Kradljivica knjiga“ i mogla dohvatiti onaj kičasti zamah koji jamči Oscare, no čini se da je za to Percival previše decentan i korektan, što u ovom slučaju znači dosadan, pa se nominacije dokopao tek holivudski veteran John Williams koji mnogo bolje zna što se traži pa nominaciju zasluži svaki put kad u kajdanku ucrta violinski ključ, ovo mu je, naime, 49. put da je u krugu nominiranih (do sada je dobio 5 Oscara). Ne čudi stoga što je domet „Kradljivice knjiga“ tek nedjeljni popodnevni dječji termin, a ne prime time na dan sjećanja na holokaust, kao što bi autor želio. (DOSADNO KO SMRT 6/10)

• Tweet
• Pin It