Sila se probudila, a nije trebala

• Tweet
• Pin It

Upozorenje: Ova recenzija ne samo da će vam otkriti tko je čiji sin, koliko se minuta u filmu pojavljuje Luke Skywalker i da li će se crnac i iritantna klinka poljubiti na kraju, nego će vas probati uvjeriti da ne odete pogledati film. Ako baš inzistirate na gledanju, za utjehu vam bar nećemo skroz prepričati radnju…

Kolika je lova u igri bilo je jasno još od početka. Ukupno trajanje reklama i foršpana prije projekcije iznosilo je rekordne 22 minute. S tim da su tu bila točno tri foršpana i jedno 20 reklama, od banaka preko automobilskih firmi do pivovara, od kojih ih je nekoliko domaćih sadržavalo „komične“ Star Wars elemente. To je do te mjere djelovalo nadrealno da je predbožićnom ludnicom omamljeni kritičar u jednom momentu pomislio da je zarobljen u lošem snu neke 2009., u kojem nikad neće doći na red gledanje novog, tada potpuno izmaštanog nastavka omiljene mu sage iz djetinjstva. No (nažalost ili na sreću?) rijeka žutih slova je potekla ekranom, i već se čitajući sadržaj njene bujice moglo nazrijeti kojim je smjerom krenuo J.J. Abrams – teškim igranjem na nostalgiju, i to potpunim kopiranjem motiva, likova i velikih dijelova radnje uglavnom iz „Nove nade“, uz pokoji dašak „Imperije“.

Očito, uputa je nakon katastrofalnih Lucasovih hladnih i dosadnih CGI prequela bila: prepakirati staro baš onako kako su fanovi htjeli, s emocijama, ali bez puno rizika. Jer, kao što rekosmo, previše je love u igri…

Dakle, novi Luke Skywalker promijenio je spol i postao Rey (glumački slabašna skoro pa debitantica Daisy Ridley koja postiže nemoguće – imati jednako antipatičnu facijalnu grimasu kao Keira Knightley), novi Han Solo zove se Poe Dameron (Oscar Isaac, jedini zaista karizmatični glumac u novoj postavi), novi Darth Vader je Kylo Ren (Adam Driver, za kojeg možda još ima nade: kolerični ispadi su mu baš dražesni), a novi, očajni Imperator zove se Snoke i izgleda kao da je ispao iz Hobita (nekakva gigantska hologramska projekcija), što možda nije čudo budući da ga „glumi“ Andy Serkis. Ali to nije sve! Tu su i novi Grand Moff Tarkin (General Hux kojeg glumi Domhnall Gleeson), i novi Yoda, ovaj put u ženskom obliku šefice nečega što je potpuna kopija Mos Eisley Cantine. Ona se, vjerovali ili ne zove Maz Kanata i glumi je Lupita Nyong’o tako maskirana da je ne bi prepoznao ni njen robovlasnik. C-3PO-a i R2D2-a zamijenio je BB-8 (koji je ako ćemo biti iskreni više nego išta drugo kopija Wall-E-ja; naravno on skriva materijale koje traži Imperij, zar ste sumnjali?), a tu je i novi Obi-Wan Kenobi tj. Lor San Tekka, žrtvovan (kao što to i prema pravilima Sage treba biti) u prvim minutama filma. Glumi ga Max Von Sydow koji je tim činom valjda i službeno postao glumac koji se pojavio u najviše kultnih filmova i serija na svijetu (i nije mu dosta, u 88. ćemo ga gledati u 6. sezoni „Game of Thrones“). Još nismo gotovi – tu je i nova Zvijezda smrti koja se zove Starkiller, a u sceni u kojoj članovi Pokreta otpora (obučeni kao da su ispali iz „Alo aloa“) planiraju napad na nju, inače potpuno prekopiranoj iz „Nove nade“ (treba provjeriti, ali moguće je i da su i dijalozi isti) pojavljuje se i Admiral Ackbar (ili je to možda njegov brat blizanac?). Da li će piloti morati ući u kanal na površini Starkillera kako bi pucali u nekakav generator koji ga pokreće. Svakako! Stvari idu do te mjere da je tu i motiv oca i sina od kojih je jedan na strani tame, a drugi svijetla. Hoće li se oni naći u klinču na mostu usred svemirske stanice, i to će završiti tako da jedan od njih pada u svemirski bezdan? Pa naravno! Samo zamijenite riječi „prijeđi na tamnu stranu, sine“ s „dođi kući, sve ti je oprošteno….sine“ i to je to. Da, zaboravili smo reći, radi se o Kylo Renu koji je sin Hana Soloa!

Jedina aberacija među likovima je tamnoputi Finn (samo blago iritantni John Boyega), sa zanimljivom i originalnom pričom oko sebe (bivši Stormtrooper koji se odluči pobuniti protiv mašine). Ono što nije jasno je kako to da zna vitlati svjetlosnim mačem čim ga prvi put stavi u ruku. Nije li se za to po postulatima Sage trebalo proći neki posebni trening? Ako ste pomislili da je skriveni potomak jedija, griješite, taj motiv ostavljen je za Rey, ostavljenu od strane roditelja na planeti Jakku kad je bila klinka. Ona osjeća prisustvo sile, a njenu priču ćemo otkriti u sljedećem nastavku (kladimo se da je izgubljena praunuka Yode i Maz Kanate). Dakle, Finn, Rey i Poe čine novu „veliku trojku“, a nazire se i ljubavna priča (osim ako se ne otkrije da je netko nečija sestra/brat), iako u filmu nema poljubaca. Možda glavni problem Sile koja se budi osim krajnje derivativne radnje su baš dvoje glavnih glumaca koji su slabašni, nekarizmatični i u slučaju Daisy Ridley pomalo iritantni. Netko je rekao da je to također u tradiciji Sage – ni Mark Hamill nije baš bio Šekspirijanac (dapače, glumio je u sapunicama), ali ipak uz sve milijune dolara moglo se naći i bolje kandidate.

Da je tome tako jasno je i iz činjenice da film oživi baš u onih u nekoliko scena u kojima se pojavljuje stara garda, scenaristički ubačena u film po principu „tko je bolje ostario, ima više minuta na ekranu“. Tako odlični Harrison Ford jedini od njih zapravo nešto radi i ima stvarnu ulogu u filmu (uglavnom služi kao comic relief u natezanjima s Chewbaccom, na sreću uspješno; inače, film je pun neduhovitih verbalnih međutaka), dok je teško izbotoksirana Carrie Fisher tu samo da bude zabrinuta. Ipak, ako nešto vrijedi plaćene kino karte za ovu papilovu, to je par emo scena u kojima se pojavljuju njih dvoje. Mark Hamill (kao i Carrie za ovu gažu je smršavio 15 kila) se u filmu pojavljuje ravno na pola minute i neće reći niti jednu riječ – dakle eto još jedne navlakuše za sljedeću epizodu! Puno je brutalnija navlakuša za azijsko tržište – u filmu se pojavljuje trenutno najveća dalekoistočna akcijska zvijezda Iko Uwais (tu je i genijalni Yayan Ruhian), i to taman u dva kratka kadra da bi ga pojelo nekakvo svemirsko čudovište prije nego što je stigao napraviti makar salto naprijed.

Da zaključimo – J.J. Abrams napravio je točno ono što se od njega očekivalo, mislimo li tu na producente ili publiku, svejedno. Samo je to izveo na vrlo ziheraški, predvidljiv i nemaštovit način. Prevedemo li to na osobnu dimenziju – da je sljedeći tjedan otvaranje novog nastavka sage, ovaj kritičar ga ne bi pohrlio gledati. Vjerojatno bi pričekao da za par godina dođe na HRT. (5,5/10)

Foto/video: Walt Disney Studios

Tekst je objavljen uz potporu Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije i Hrvatskog audiovizualnog centra.

• Tweet
• Pin It