Mali film o velikom zločinu crkve vrijedan dva Oskara
| Spotlight, SAD, 2015., politička drama, 128 minuta |
|---|
| Redatelj: Tom McCarthy |
| Uloge: Michael Keaton, Mark Ruffalo, Rachel McAdams, Liev Schreiber, John Slattery, Stanley Tucci, Brian d'Arcy James, Billy Crudup, Jamey Sheridan |
Iako je dobar dio kasne jeseni i rane zime „Spotlight“ figurirao kao glavni kandidat za najvažnijeg Oskara, naravno onog za najbolji film, priča se početkom godine ipak malo zakomplicirala. Počelo se naime sve više pričati o Inarritu-ovu „Revenantu“, pogotovo nakon što je taj uzeo lijepe novce u kinima (zasad oko 405 milijuna U$D na uloženih 135), a iz pozadine zaprijetio je i „The Big Short“ (kojem su šanse narasle nakon pobjede na nagradama američkog producentskog ceha – PGA), da ne kažemo da je bilo i dosta onih koji bi od ponuđenih osam nominiranih filmova izabrali re-bootanog „Mad Maxa“. Ovaj konkretni Nemilosrdni Gad navijao je naravno za Spielbergov „Bridge Of Spies“, ali ta je bitka čini se davno izgubljena. Uglavnom, na kraju je ipak prevladao „Spotlight“, da ne kažem razum…
No cijela ta priča oko Oskara mogla bi malo poremetiti recepciju samog „Spotlighta“, jer taj fini, mali, diskretni, podigrani film u sebi ima vrlo malo ili ništa od uobičajene oskarovske grandioznosti i pretencioznosti, pa bi to možda moglo iznevjeriti nečija očekivanja. Jedino što je tu zapravo oskarovsko je velika tema i veliki glumački ansambl, u kojem se posebno ne izdvaja nitko (iako su Mark Ruffalo i Rachel McAdams uspjeli ugrabiti nominacije za sporedne uloge) – za „Spotlight“ bi bilo divno kad bi na Oskarima bilo nagrade za cijelu glumačku ekipu, kao što ima na nagradama američkog glumačkog ceha – Screen Actors Guild, koju je „Spotlight“ ove godine i osvojio.
O čemu se dakle radi – skupina investigativnih novinara Boston Globea početkom milenija istražuje slučajeve zataškavanja pedofilije u bostonskoj nadbiskupiji i nailazi na zapanjujuća otkrića, posebice u brojnosti pojedinačnih slučajeva, oštećenih i osumnjičenih kao i obimu zastrašujuće opsežne operacije guranja svega toga pod tepih. Važan je i kontekst – priča se događa uoči i nakon 11. rujna, a potaknuo ju je novi glavni urednik Marty Baron (Schreiber), njujorški Židov koji se našao na čelu dnevne novine u dominantno katoličkom Bostonu. No, nema tu ni S od senzacionalizma, niti u radu redakcije, niti u filmskom prikazu tog rada. Priču o crkvenoj zavjeri šutnje odrađuje tim iz Spotlighta, kultne rubrike koja se u Boston Globeu bavi istraživanjem upravo takvih – velikih, a kontroverznih tema.
Tim novinskih fanatika i iskusnjara iz Spotlighta vodi najiskusniji među njima Walter Robinsom (Keaton), čovjek s dubokim korijenima i vezama u lokalnoj zajednici. Ono što fascinira je fanatična predanost nekim davnim idealima novinarstva ekipe iz Spotlighta i Boston Globea – istini, činjenicama i konstantom propitivanju i provjeravanju istih, o potpunoj, manijakalnoj, 24-satnoj posvećenosti poslu (pogotovo pomalo osebujnog Micheala Rezendesa kojeg igra sjajni Mark Ruffalo) da se i ne govori. Fascinantno je i to što je u Boston Globeu tada bilo moguće da nekoliko novinara radi i po nekoliko mjeseci na jednoj priči (bez obzira što se radi o priči za koju su kasnije osvojili Pulitzera), no to je valjda utjecaj tržišta i zakona velikih brojeva.
Sve to, kolikogod podigrano i diskretno prikazano, za bilo koga tko posljednjih desetljeća prati npr. hrvatske medije, ili još bolje, ima neke direktne profesionalne kontakte s njima, djeluje kao neki nevjerojatni spektakularni SF. No ima to veze i sa pravosuđem, koje štiti i novinare od tužbi, ali je podjednako oštro prema medijima koji se olako razbacuju etiketama i optužbama kao i s općom društvenom klimom i stupnjem svijesti (i savjesti). To se sve skupa za nas čini kao jedan nedostižni društveni i demokratski standard, pogotovo danas na početku 2016, kad stvari za ovo društvo i njegove medije ne djeluju nimalo optimistično.
A još kad naknadno pročitamo da je i bostonska nadbiskupija, koja je uslijed otkrića ekipe iz Spotlighta i Boston Globea i sama pretrpila ogromne udarce svom dotad neupitnom ugledu te doživjela neke rošade i tihe smjene (sam nadbiskup prekomandiran je u Vatikan), film pohvalila kao pošten u prikazu priče koja je pomogla nadbiskupiji da se suoči sa svojim „sramotnim“ zakulisnim radnjama u toj megaaferi. Sve skupa sasvim, sasvim nestvarno…
Uglavnom, „Spotlight“, za koji će mnogi reći da nije puno više od fine, solidne HBO-ovske TV dramice (i neće biti sasvim u krivu), na kraju je osvojio Oskara za najbolji film 2015. Uz njega je uzeo tek nagradu za najbolji originalni scenarij (iako je tehnički mogao biti i svrstan u kategoriju adaptiranog scenarija jer dobar dio priče proizlazi iz prethodno objavljenog materijala – novinskih članaka) i sa svoja dva Oskara vjerojatno je najmanje nagrađeni best picture ikada. Zbog svega toga ćemo dodjelu glavnog Oskara „Spotlightu“ shvatiti kao posvetu tzv. „četvrtom staležu“ i njegovim idealima, moralu i snazi, tom prevažnom društvenom stupu koji čine slobodni mediji, koji i globalno prolaze kroz delikatnu tranziciju, ali su i dalje na ovaj ili onaj način živi i žilavi, a ovom svijetu potrebniji nego ikada, pogotovo ovoj maloj, duboko sjebanoj, posljednjoj primljenoj članici rapidno raspadajuće Evropske unije… (8/10)
Foto/video: First Look
Tekst je objavljen uz potporu Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije i Hrvatskog audiovizualnog centra.
