Lopovi, ubojice, Rusi, Romi i 84-karatni dijamant
| Zdrpi i briši / Snatch, Velika Britanija, SAD, 2000., krimi komedija, 104 minute |
|---|
| Režija: Guy Ritchie |
| Uloge: Benicio Del Toro, Dennis Farina, Vinnie Jones, Brad Pitt, Rade Šerbedžija, Jason Statham, Alan Ford |
Sjećam se da sam pišući o debitantskom filmu Guya Ritchieja “Lopovi, ubojice i 2 nabijene puške”, koji mi se jako svidio, u nedostatku inspiracije upotrijebio otrcanu kritičarsku frazu kako je to filmaš čije ime vrijedi upamtiti. I gle čuda, nekoliko mjeseci Guy Ritchie postao je prava svjetska guba. Doduše, ne baš zbog svojih filmova, već zbog veze s Madonnom, pa danas više ljudi zna da je Guy otac malog Rocca nego što ih zna čime se on zapravo bavi. Srećom, Ritchiejevim filmovima sva ta celebrity kampanja i nije potrebna, oni su i sami dovoljno zabavni.
“Zdrpi i briši” može se uvjetno shvatiti kao nastavak prvog filma: ne samo što se priča ponovno događa u londonskom gangsterskom podzemlju, a u filmu nastupaju i mnogi glumci iz prvog filma, već je i Ritchiejev stil tek ponešto produkcijski usavršena varijacija “Lopova, ubojica i 2 nabijene puške”. Ritchie je priču zavrtio oko jednog 84-karatnog dijamanta za koji se otimaju profesionalni lopov s kockarskim strastima, krupni američki gangster i njegov londonski zastupnik, šef londonskih ilegalnih kladionica, ruski trgovac oružjem, trojica sitnih i nespretnih crnih prijestupnika, a u sve to se upliću i dvojica sitnih boks promotora te jedan irski Ciganin s iznimnim boksačkim talentom. Sve vješto međusobno isprepletene dramske linije i rukavce filma gotovo je nemoguće uvijek pratiti, no sumnjam da će se naći gledatelj kojeg će to zasmetati. Štos je u načinu na koji Ritchie od ovog krimića radi burlesknu komediju – iako film vrvi duhovitim dijalozima, ipak je njegov glavni adut u iznimno duhovitoj i furioznoj režiji krcatoj neočekivanim rješenjima, od brojnih usporavanja i ubrzavanja kadra, zamrznutih kadrova, turbo brzih elipsi, pa sve do bizarnog izokretanja vremenskog slijeda.
Jaka strana Ritchiejevog prosedea je portretiranje likova. Iako ih je ovdje više nego u “Lopovima”, svejedno uspijevaju biti upečatljiviji i zabavniji pa nije ništa neobično što se Brad Pitt sam nudio da za mizeran honorar glumi u njegovom filmu. Teško je reći tko je u “Zdrpi i briši” efektniji, Dennis Farina kojem je potreban djelić sekunde za let preko Atlantika, ludi razbijač Vinnie Jones ili Alan Ford s tarantinovski poučnim monologom o načinu kako se najbolje rješiti leša (dati ga svinjama). Nije loš niti Rade Šerbedžija, zapravo čini mi se da je to njegova najbolja inozemna uloga nakon “Prije kiše”, no šou ipak krade baš Brad Pitt i to ulogom u kojoj jedva da itko razumije i riječ od onoga što on na svom cigansko-irskom govori. Pitt je konačno odustao od sentimentalnih uloga zgodnih dječaka s plavim uvojcima (“Legenda o jeseni”) pa ovdje zapravo zgodno parafrazira ulogu iz “Kluba boraca”.
Guy Ritchie počeo je kao neka vrsta engleskog Tarantina, no ispostavlja se kako je krug njegovih utjecaja ipak mnogo širi, od britanskog gangsterskog filma i Ealing komedija pa sve do blaxploatation filmova ili pak recentnijeg “Trči Lola, trči”. Od svega toga, Ritchie je stvorio lako prepoznatljiv osoben stil kojemu će neki, donekle opravdano, prigovarati zbog izostanka moralističkog engla, dok će oni manje opterećeni jednostavno uživati u anarhoidnoj zajebanciji bez granica. (GLEDAJ I BRIŠI 8/10)
Globus, 2000.
Foto/video: Columbia Pictures
