Smiješna strana paleozoika
| Ledeno doba / Ice Age, SAD, 2002., animirani, 81 minuta |
|---|
| Režija: Chris Wedge, Carlos Saldanha |
| Glasovi: Denis Leary, Ray Romano, John Leguizamo, Jack Black, Goran Višnjić, Cedric the Entertainer |
Prvi cjelovečernji crtić Chrisa Wedgea, dobitnika Oscara za kratki crtani film “Bunny” 1999. godine, “Ledeno doba” dobro se nastavlja na tradiciju CGI crtića nove generacije poput “Shreka” i “Čudovišta iz ormara”. Filmovi su to koji dokazuju da kompjutorska animacija ne mora nužno biti bez duše što je sve donedavno bilo uvriježeno mišljenje, a pod vodstvom duhovitih i pametnih filmaša može biti i mnogo inspirativnija i toplija od rukom animiranih filmova.
Iako je film nastao u radionici studija 20th Century Fox, najklasičniji element “Ledenog doba” je priča koja kao da je sklepana od šablona ukradenih iz Disneyeva studija: u jeku životinjske migracije na jug pred nastupajućim ledenim dobom, jedan ljenjivac (glas Johna Leguizama), mamut (Ray Romano) i tigar (Denis Leary) pronalaze ljudsko mladunče i odlučuju ga vratiti njegovu ocu. Osim meteoroloških, družina ima i interne probleme, jer tigar Diego ima skrivene namjere, ukrasti dijete i odnijeti ga za marendu svome šefu, tigru Sotou (duhovito mu glas posuđuje Goran Višnjić). Srećom, konvencionalna filmska priča, dijelom inspirirana i klasičnim filmom Johna Forda “Tri kuma”, poslužila je scenaristima tek kao predložak za niz iznimno duhovitih situacija i verbalnih dosjetki iz životinjskog carstva. Komika filma zasniva se na odnosu vrlo sličnom onome iz “Shreka”, međuigri između golemog i dobroćudnog mamuta i brbljavog gnjavatora ljenjivca koji neodoljivo podsjeća na onog nepodnošljivog magarčića iz “Shreka”. Kao svojevrsno osvježenje Wedge je filmu pridodao i apsurdistički štih i to kroz lajt-motiv prethistorijske vjeverice koja pokušajima da zakopa svoj lješnjak neprestano izaziva elementarne katastrofe širokih razmjera, a među zabavnije epizode filma sigurno spada i vojnički ustrojena grupacija ptica Dodo, majstora u Tae-kwan-dodou i urnebesno nespretnih sakupljača zimnice.
Sve to izvedeno je izvanredno maštovitom animacijom, s minimalistički efektnim pozadinama i duhovitim pedantno animiranim izrazima lica likova, te zabavnim posudbama glasova poznatih glumaca. Ukratko, “Ledeno doba” možda i nije trajno poput Stonehengea za koji mamut tvrdi kako “ta moderna arhitektura nikad ne traje dugo”, ali je nedvojbeno mnogo življe od animiranih fosila koje sve češće proizvode u konkurentskom Disneyju. (TOTALNO ŠAŠAVO 8/10)
Globus, 2002.
