Slatka mala Emily Blunt u ratu protiv narko kartela
| Sicario., SAD, 2015., akcijski krimić, 121 min |
|---|
| Redatelj: Denis Villeneuve |
| Uloge: Emily Blunt, Josh Brolin, Benicio Del Toro, Victor Garber, Jon Bernthal, Daniel Kaluuya, Jeffrey Donovan |
Ovaj kritičar mora priznati da dosad nije dijelio gotovo unisoni ushit svojih kolega filmovima Denisa Villeneuva, Kanađanina (tj. Quebecoisa) koji je u roku od samo par godina stekao status nove neameričke autorske nade, dovoljno talentirane da malo razbuca ustajali holivudski mulj, a opet dovoljno komercijalne da zadovoljava pravila igre. Njegov probojni film „Incendies“ (kod nas ingeniozno preveden kao „Naša majka“) bio je itekako pretenciozno postavljen, a istovremeno i krajnje neuvjerljiv u svojom sapuničastom razrješenju. U „Neprijatelju“ je pak Villeneuve vrlo traljavo pokušao biti novi Cronenberg u vrijeme dok stari traga za nekim drugim identitetom. Solidni triler „Zatočene“ tako je jedini s pojedinim virtuozno režiranim scenama i s motivom moralnog propadanja naizgled neprikosnovenih ljudskih vertikala mogli pripremiti teren za ono što će se dogoditi u „Sicariju“.
A to je zanatski maestralno izveden prikaz potpunog beznađa u borbi američkih snaga reda i mira protiv meksičkih narko kartela. U središtu „Sicarija“ (inače termin koji u latinoameričkom gangsterskom svijetu označava plaćenog ubojicu) je naizgled krhka, ali ipak kurčevita Kate Macer (solidna Emily Blunt), idealistički nastrojena agentica FBI-ja, koju će nakon dramatične uvodne scene filma (oko 40 mrtvih) za tajnu misiju hvatanja jednog od šefova kartela unovačiti kontraktor Matt Graver (standardno odlični Josh Brolin s japankama na nogama i žvakom u vječno nacerenim ustima). Osim što su Meksikanci vrlo opasni i ubojiti, skoro jednak problem je i u tome što Graver baš ne pazi na zakonske granice svoje djelatnosti. A nije baš ni sigurno radi li on zapravo za CIA-u koja se ne bi smjela baviti operacijama na domaćem tlu, tko je misteriozni Kolumbijac Alejandro koji mu pravi društvo (Benicio del Toro na zlom autopilotu), a ni što je zapravo njihov zadatak. Jedan od najvećih užitaka i izvora napetosti filma je što ćemo zajedno s Kate Macer pokušavati to skužiti tijekom cijelog njegovog trajanja, a još više će nas/je brinuti njena uloga u svemu tome.
Možda sve to ne bi bilo toliko zanimljivo da Villeneuveu nije od same radnje filma važnija njegova atmosfera. Za stvaranje osjećaja tjeskobe, klaustrofobije i paranoje angažirana su dva majstora svoga zanata – 12 puta za Oscar nominirani Roger Deakins (snimio gotovo sve filmove braće Coen, plus „Skyfall“, „Ubojstvo Jesseja Jamesa…“, „Iskupljenje u Shawshanku“) i sjajni islandski kompozitor Jóhan Jóhansson. Tako će dugo nakon gledanja filma u pamćenju ostati fascinantni kadrovi snimljeni iz aviona, nevjerojatno komponirane slike meksičkih naselja, cesti i ograde kojom se SAD pokušala zaštititi od nevolje, ali možda i najviše nabrijane akcijske scene (vožnja preko ležećih policajaca, borbe u tunelu…) koje, pogotovo nakon „Skyfalla“, pokazuju da je Deakins trenutno najinventivniji snimatelj akcije na svijetu.
Jóhansson se pak uglavnom koncentrirao na potmule gudače u kombinaciji s elektroničkom bukom i udarcima, što savršeno pridonosi atmosferi čemera. Istovremeno, bez obzira na okrutnost prikaza događaja Villeneuve pazi da ne prijeđe u krajnju mizantropiju, tako da u nekoliko ključnih scena mučenja i krvoprolića ipak okreće kameru od nasilja.
Kad sve zbrojimo sigurno je da je „Sicario“ vrhunac dosadašnje redateljeve karijere. Ali ne samo to, radi se o jednom od najboljih akcijskih krimića snimljenih u zadnjih nekoliko godina. Dakle, postoji nada da Villeneuve neće zajebati svoj prvi holivudski blockbuster projekt, nastavak najkultnijeg od svih kultnih filmova – „Blade Runnera“. (8/10)
Foto/video: Lionsgate
Tekst je objavljen uz potporu Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije i Hrvatskog audiovizualnog centra.
