Tko još mari za Mary Poppins?

• Tweet
• Pin It

Kao klincu koji je tek naučio čitati, baš kao i većini mojih vršnjaka, prva zahtjevnija literatura bile su mi četiri debele Disneyjeve dječje knjige koje sam raspoznavao po bojama – plava, crvena, narančasta i zelena – u kojima su bile sakupljene priče iz Disneyjevog portfelja. U jednoj od njih, mislim crvenoj, bila je i priča o Mary Poppins ilustrirana, naravno, nekom suhnjavom ženom koja leti s otvorenim kišobranom. Mislim da je to jedina priča iz te četiri knjige koju nisam nikada pročitao, jednostavno mi ništa u ideji o dadilji koja leti s kišobranom nije bilo privlačno. Taj nedostatak interesa za Mary Poppins postao je kroničan pa tako, skrušeno priznajem, nisam pogledao niti istoimeni film iz 1964. godine koji ima svoj povijesni značaj. Naime, u vrijeme kad je Disney još uvijek bio doživljavan u prvom redu kao tvornica crtića, „Mary Poppins“ je s 13 nominacija i, zatim, 5 osvojenih Oscara (među kojima i onaj za Julie Andrews u naslovnoj ulozi) te golemim komercijalnim uspjehom Disneyja etablirao i kao studio sposoban za ambiciozne (i skupe) igrane projekte te iskazao potencijal koji će s vremenom sve više dolaziti do izražaja. Usprkos tim nemalim propustima, svih tih godina ipak nikad nisam doživio ono neugodno, zgranuto pitanje kakvima i sam znam počastiti nekoga tko nije pročitao ili pogledao moj omiljeni film ili knjigu, dakle nikad nisam čuo „Ti stvarno nisi nikad pročitao/gledao Mary Poppins?!?“ pa sam pomislio da bi film „Kako je spašen gospodin Banks“ mogao odigrati ulogu tog pitanja, posramiti me i motivirati da konačno pogledam tu„ Mary Poppins“. I sad je, već slutite, vrijeme za ono neizbježno ALI.

Kao i svi filmski kritičari i ja volim filmove o filmovima, a priča o nastanku „Mary Poppins“ svakako spada među zabavnije: da je Tom Hanks kojim slučajem preživio spašavanje vojnika Ryana, spašavanje gospodina Banksa zasigurno bi ga dotuklo. Jer ovdje igra glavom i brčićima Walta Disneyja koji se upustio u poduhvat suradnje s autoricom knjige „Mary Poppins“, gospođom P.L. Travers, australskom usidjelicom s engleskom adresom i alergijom na svu tu šarenu Disneyjevu menažeriju, o svjetonazoru i kiču da i ne govorimo. Ipak, pritisnuta financijskim problemima, nakon 20 godina snubljenja, pristaje doći u Hollywood i, s Disneyjevom garancijom da ima pravo odobriti svaki element scenarija, pokuša surađivati u pripremi filma. No, tu će suradnju vrlo brzo požaliti baš svi, ne samo Disney i Traversova, već i scenarist Don DaGradi te skladatelji braća Sherman. Traversova će imati primjedbe na gotovo sve, na ideju da film bude mjuzikl, na animirane sekvence, na izbor Dicka Van Dykea za glavnu ulogu, na pravopis, songove, pa čak i na crvenu boju. Tek će vozač (kojeg simpatično igra Paul Giamatti) nevjerojatnom upornošću naći neku komunikacijsku vibru s ovom čangrizavom damom od koje bi zazirala i Cruella De Vil.

Scenaristice Kelly Marcel i Sue Smith te redatelj John Lee Hancock (za ulogu u njegovom filmu „Priča o prvaku“ Sandra Bullock je 2009. nagrađena Oscarom) film su koncipirali kroz paralelno pripovjedanje o nadmetanju Disneyja i Traversove, ali i kroz priču koja bi treba dati uvid u pravo značenje Mary Poppins. Naravno, kako to već obično biva, ključ je u traumama iz autoričinog djetinjstva i njezinom odnosu s nježnim ali alkoholu previše sklonim ocem (Colin Farrell). Taj je dio filma napravljen korektno, iako ne i osobito inspirativno, ali ključ za gledateljev konačni sud o filmu „Kako je spašen gospodin Banks“ ipak je u centralnom dijelu filma koji se odigrava u Burbanku i Disneylandu. Iako duel Disneyja i Traversove nije bez šarma, ipak niti jedno od njih dvoje ne osvaja naprečac, ona je nadrkana bez razloga, a on slatkorječiv bez pokrića i teško je tu zauzeti stranu. Film se korektno drži onih najvažnijih povijesnih činjenica, no gledatelj će teško zaboraviti da gleda Disneyev film o nastanku jednog drugog Disneyjevog filma u kojemu glavnu ulogu ima Walt Disney. I baš nekako mislim kako bi bilo zanimljivo pogledati pravi film o Waltu Disneyju, geniju crtića, ali i teškom čovjeku, tiranskom šefu i zadrtom antikomunistu koji je cinakrio kolege u McCarthyjevu lovu na vještice, ali ga u Hollywoodu nema tko snimiti. Ponajmanje se to može očekivati od matičnog studija koji će svog utemeljitelja ovdje prikazati onako kako i inače osmišljava likove u svojim filmovima, kao lukavog, ali u osnovi dobronamjernog miša.

Baš kao što nije lako popušiti zašećerenu verziju Disneyjeva lika, još je teže progutati patetičnu interpretaciju Toma Hanksa pa stvar ostaje na Emmi Thompson koja je dobra upravo onoliko koliko je iritantna. Ako dijelite njezin stav o Disneyjevu kiču i mjuziklima i pri tome imate živce poput njezina vozača Paula Giamattija, postoji šansa da će vam se film dopasti. U suprotnom, nećete se dobro provest. Hoćete li nakon njega poželjeti pogledati „Mary Poppins“ ne znam, no ja eto nisam. (STRPLJEN SPAŠEN 6/10)

• Tweet
• Pin It