Rocky rebutiran i botoksiran, Stallone spreman za Oscara
| Creed: Legenda je rođena / Creed, SAD, 2015., sportska drama, 133 minute |
|---|
| Režija: Ryan Coogler |
| Glasovi: Michael B. Jordan, Sylvester Stallone, Tessa Thompson, Phylicia Rashad, Andre Ward, Tony Bellew, Ritchie Coster, Jacob 'Stitch' Duran, Graham McTavish |
Početak priče je manje-više svima poznat. 1977. za Oscar za najbolji film bili su nominirani “Taksist” Martina Scorsesea, “Svi predsjednikovi ljudi” Alana J. Pakule, “Network” Sydneya Lumeta i “Bound for Glory” Hala Ashbya (za zaboravne, biografija Woodieja Guthrieja kojeg je glumio David Carradine). Nagradu je usprkos očekivanjima osvojila niskobudžetna drama o neobrazovanom kamataru talijanskog porijekla (tada još nije imao povredu mozga, ali već je tako zvučao) s talentom za boks, koja se polako prometnula u najgledaniji film te godine.
Ako stvar promatramo iz današnje perspektive, nakon sljedećih 38 godina i 5 groznih nastavaka (ne računajmo zasad i ovaj novi), podatak iz uvoda zapravo nije tako skandalozan, jer prvi “Rocky” je sasvim solidan film. Scenarij je suvisao, patriotizam i patetika su u prihvatljivim količinama, a Stallone dovoljno nepoznat i skroman da previše ne glumata. Nažalost, to se ne može reći za sve što je slijedilo kasnije. Ostali susreti s Rockyem bili su najboljem slučaju donekle zabavni ekstravagantni trash (“Rocky 4”), a kad se pokušalo napraviti nešto ozbiljnije od banalnog ponavljanja formule prvog filma rezultat je bio tragikomičan (“Rocky 5”).
Kao što to u Holivudu biva, prije par godina zaključeno je da je prošlo dovoljno vremena od posljednjeg nastavka (“Rocky Balboa”, 2006.) da bi se krenulo u ‘rebootanje franšize’. I kao što smo to već vidjeli na primjeru “Ratova zvijezda”, najsigurniji način da se to napravi je ponavljajući ono što je dosad najbolje prihvaćeno. “Creed” je tako u mnogočemu moderna kopija prvog “Rockya”. U skladu s etničkim promjenama sastava stanovništva Philadelphije glavni junak Adonis Johnson (solidni Michael B. Jordan, poklonicima “The Wirea” poznat kao Wallace; inače u prvih deset minuta “Creeda” se, slučajno ili ne, pojavljuju i Avon Barksdale i Vernon Holley) je tamnoput, a ne Talijan, a za razliku od Rockya nije siromašan i neuk, nego dobro financijski potkožen i sveučilišno potkovan mladić, kojeg je iz popravnog doma kao klinca spasila vjenčana supruga njegovog pokojnog oca. No, ono što njega bez obzira na to svrbi, i zbog čega će život pokloniti opasnoj borbi je to da je kopile, ali ne bilo čije – ono Apolla Creeda! Sve ostalo je uglavnom već viđeno – Adonis je novi Rocky, Rocky preuzima ulogu starog trenera Mickeya, novi Apollo Creed, tj. Adonisov arhiprotivnik je Britanac (što je mogao biti zanimljiv twist, ali ništa s njim nije napravljeno) “Pretty” Ricky Conlan, a nova Adrian, tj. mlada dama u patnji – Bianca, isfurana kao neka fikcijska verzija FKA Twigs (preko njenog lika je i muzika u filmu ‘apdejtana’ za novo doba). Radnja je, treba li to uopće spominjati, također ista, do te mjere da je čak i finalni dvoboj, skupa s njegovim završetkom, prekopiran iz prvog filma (“Creed 2” je naravno već u pretprodukciji).
Mali dodatak priči je Rockyeva bolest (dijagnosticiran mu je non-Hodgkins limfom) koja će poslužiti za par proljeva patetike i Stalloneovog karakterističnog poluretardiranog mrmljanja (treba li reći da su dijalozi grozni?), koje s obzirom na žestoku izbotoksiranost glumčevog lica djeluje još grotesknije nego inače (ali opet nedovoljno groteskno da bi bilo zanimljivo kao u slučaju Mickeya Rourkea u “Hrvaču”). Spomenimo u kontekstu patetike i patriotizma i ‘misteriozni poklon’ prije završne borbe; ‘mama’ je Adonisu kao znak podrške koju prije nije imao poslala ćaćine gaće s motivom američke zastave. Eh da, važno je reći i da nije ponovljena scena s treningom s telećim polutkama, ali je ona penjanja na legendarne stepenice.
Usprkos svemu, a poznavajući kako u Američkoj akademiji stoje stvari, zaključak je sljedeći. 2016. za Oscar za najbolju mušku sporednu ulogu nominirani su Christian Bale (“Oklada stoljeća”), Tom Hardy (“Povratnik”), Mark Ruffalo (“Spotlight”) i Mark Rylance (“Most špijuna”). Koliko god to bilo suludo, skandalozno i besmisleno, pobijedit će Sylvester Stallone. (5/10)
Foto/video: Warner Bros.
Tekst je objavljen uz potporu Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije i Hrvatskog audiovizualnog centra.
