Rock zvijezda, producent, njegova kćer i njezin ljubavnik

• Tweet
• Pin It

„Rasprskavanje“ Luce Guadagnina (u originalu „A Bigger Splash“) jedan je od onih rijetkih filmova s repertoara (bilo festivalskog ili kino) kojeg je gotovo nemoguće ugurati u neku od standardnih, često upotrebljivanih ladica, pogotovo u zadnje vrijeme. Ova slobodna adaptacija erotskog krimića Jacquesa Deraya iz 1969. „Bazen“ (s kojim se prije desetak godina pozabavio i François Ozon), s Alainom Delonom i Romy Schneider u glavnim ulogama, istovremeno je i art film i krimić, a zapravo nije ni jedno ni drugo.

No, krenimo od početka. Glavni likovi filma čine erotski četverokut – poznata rock pjevačica Marianne Lane (Tilda Swinton kao ženska verzija Davida Bowieja) i njen dečko fotograf Paul (u zadnje vrijeme popularni Belgijanac Matthias Schoenaerts) na ljetovanju su na pučinskom talijanskom otoku Pantelleria (inače, u blizini je dva svoja filma snimio Roberto Rossellini), kad im se iznenada javi njen bivši dečko, Harry Hawkes (Ralph Fiennes u ulozi života), muzički producent. On ih posjećuje u pratnji svoje kćeri Penelope (bezlična Dakota Johnson), prema kojoj se često ponaša kao da mu je nova, mlada ljubavnica. Svi zajedno će na otoku provesti nekoliko dana, u kolopletu sunca, hrane, partijanja, buržoaskog preseravanja, seksualne napetosti (što između dvoje bivših ljubavnika, što između fotografa i Penelope) i ljubomore, dok situacija neće eskalirati u pravom Patricia Highsmith stilu.

Nije da Ralph Fiennes dosad nije imao prilike pokazati da je izvanredan glumac. Iako je njegov proboj na scenu u „Schindlerovoj listi“ i (posebno) „Engleskom pacijentu“ ovom kritičaru bio vrlo problematičan (da ne kažem antipatičan), dosta godina kasnije zabljesnuo je ulogom mafijaškog šefa u sjajnom „In Bruges“, a onda to ponovio u ulozi gospodina Gustave H.-a, katalizatora svih događanja u Wes Andersonovom „The Grand Budapest Hotelu“. No, „Rasprskavanje“ je nešto sasvim drugo. To je gotovo dvosatni show Harrya Hawkesa, ubojito šarmantnog propalice, koji je istovremeno potpuno nepodnošljiv u svojoj nestabilnosti i strahovito privlačan zbog svoje elokvencije, inteligencije i duhovitosti. Takvog lika nije nimalo lako utjeloviti, no Fiennes to radi naizgled bez po muke. On u filmu puno priča, stalno provocira, čak i pjeva, ali i pleše, a highlight je svakako scena u kojoj to radi uz „Emotional Rescue“ Rolling Stonesa, koja će ući u antologiju tjelesnih ludosti na velikom platnu. Poslovično osebujna Tilda Swinton, očekivano, nije ništa slabija od Fiennesa, no u ovom slučaju, s obzirom da joj je lik koji igra nedavno operirao glasnice, glumi uglavnom šapćući, što filmu dodaje na bizarnosti. Navodno je čak redatelju Guadagninu, kad ju je zvao da bude u „Rasprskavanju“ (glumila je i u njegovom prošlom filmu „I Am Love“, koji je čak i koproducirala), rekla da će pristati samo ako ne mora govoriti u filmu, jer ‘osjeća da u ovom trenutku u životu nema što za reći’.

Nažalost, drugo dvoje glumaca ne mogu pratiti ovako visok nivo izvedbe. Matthias Schoenaerts je, kao i inače, drven k’o nabildana daska (nije baš jasno što bi Tildin lik radio s njim u životu, osim u krevetu), a Dakota Johnson nema potrebnu dozu seksipila da bi situacije s njom zaista dovele do neke senzualne napetosti. Glavni razlog zbog kojeg je i upala u film je, po Guadagninovim riječima, zato što je unuka Tippi Hedren, a on se, što je vrlo očito i iz samog filma, osim na Highsmith i Rossellinija jako pali i na starog Hitcha.

Također, sama radnja, pogotovo njen rasplet, prilično je bezvezna, kao i ton filma koji se iz vrckavo nadjebavajućeg na kraju pretvori u smrtno ozbiljan. No, s obzirom na (filmsko) vrijeme u kojem se nalazimo, plemeniti promašaj treba cijeniti više od solidnog ziheraštva.   (6,5/10)

Foto/video: Frenesy Film Company

Tekst je objavljen uz potporu Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije i Hrvatskog audiovizualnog centra.

• Tweet
• Pin It