Ljubić bez znakova života
| Dokaz života / Proof of Life, SAD, 2000., akcijska ljubavna drama, 135 min |
|---|
| Autori: Taylor Hackford |
| Uloge: Meg Ryan, Russell Crowe, David Morse, Pamela Reed, David Caruso, Anthony Heald |
Neke holivudske zvijezde ulažu golemi trud da sakriju svoju privatnost, druge pak da ona bude što bolje publicirana, a nekima se događa da im se privatni život duplicira na filmskom platnu. Svojedobno je to bio slučaj s filmom „Oči širom zatvorene“ koji je najavio bračnu krizu Toma Cruisea i Nicole Kidman, a u filmu „Dokaz života“, kao u nekom reality-show programu, možemo pratiti rađanje ljubavne veze između Meg Ryan i Russella Crowea. Šteta, što je to ujedno i jedino zanimljivo što film nudi.
Inspiriran člankom iz Vanity Faira o ljudima specijaliziranim za pregovore u slučaju kidnapiranja, ovaj film u središte postavlja jednog takvog profesionalnog pregovarača, Russella Crowea, koji dolazi u izmišljenu latinoameričku zemlju Tecalu kako bi pružio svoje usluge ženi (Meg Ryan) kojoj su tamošnji samoproglašeni revolucionarni gerilci, a zapravo uzgajivači kokaina, oteli supruga (David Morse). Scenarist Tony Gilroy i redatelj Taylor Hackford pružili su dosta zanimljivih opservacija o sprezi politike, ekonomije i narko kartela, te na zanimljiv način prikazali pregovarački proces prilikom otmica, no podbacili su u onome što je ipak trebalo biti srce filma – melodramatskom ljubavnom trokutu između Russella, Meg i Davida Morsea.
Već u prvim minutama filma gledatelj je svjedok opširne scene razračunavanja Meg Ryan i Davidea Morsea, u kojoj se spominje i njezin nedavni i nepreboljeni pobačaj, i jasno je da njihov brak u mnogo čemu škripi. Taj se dramski element, međutim, ne eksploatira u kasnijem razvoju filma. Naravno da je nakon otmice Meg zabrinuta za muža, ali uz evidentnu obostranu privlačnost između nje i Russella, za očekivati je snažnija unutarnja drama glavne junakinje, no ona gotovo u potpunosti izostaje. Štoviše, finale „Dokaza života“ blijedi je podsjetnik na „Casablancu“, ali lišen ikakve emocionalne snage. Od gledatelja se očekuje da filozofiju „žena mora biti uz svog čovjeka“ prihvati kao samorazumljivu i ne postavlja pitanja. Dok likovi Russella Crowea i Davida Morsea solidno funkcioniraju, prvi je profesionalac navikao da suspreže osjećaje a drugi sasvim običan muškarac odlučan da se vrati svojoj ženi, lik Meg Ryan katastrofalno je blijedo napisan, dok se glumački sastoji tek od glumičinih karakterističnih manirizama (griženje donje usne, suzne oči, fizička krhkost koja sugerira i emocionalnu) koji dobro funkcioniraju u lakim romantičnim komedijama, ali ne i u melodrami. Jedini koji film koliko toliko drži na okupu je Russell Crowe koji dojmljivo ponavlja ulogu emotivca skrivenog iza hladne vanjštine, slično kao i u „L.A. Confidential“ i „Gladijatoru“.
Redatelj Taylor Hackford, inače najpoznatiji po uspješnoj melodrami „Oficir i džentlmen“, u filmografiji ima više loših („Bijele noći“, „Đavolji odvjetnik“) nego dobrih („Dolores Claiborne“) recki, a „Dokaz života“ zasigurno spada među one prve. Napraviti tako trom i beskrvan film dok ti se pred kamerom događa prava ljubavna drama, nije nikakav dokaz života, već manjka talenta. (REALITY LJUBIĆ TRAŽI REDATELJA 3/10)
Globus, 2000.
2 Comments