Redfordov obračun s vlastitom mračnom prošlošću

• Tweet
• Pin It

Novi, deveti film Roberta Redforda „Pravilo šutnje“ politički je triler koji s dozom melankolije propituje vremena u kojima su subverzivci protestirali po ulicama i bacali bombe, a nisu kao danas pod pokroviteljstvom telekoma odsjedali u hotelima s pet zvjezdica i po kino dvoranama divanili o revoluciji.

U svojoj 77-oj godini Robert Redford itekako voli na ekranu pokazati kako još uvijek dobro izgleda, čak i džogira, pa ovdje igra vitalnog odvjetnika Jima Granta, oca jedanaestogodišnje djevojčice, kojem se život raspada kada se njegova bivša partnerica iz radikalne političke i terorističke organizacije Weather Underground, Sharon Solarz (Susan Sarandon) odluči predati FBI-u i priznati ubojstvo koje se dogodilo prilikom jedne pljačke prije 30ak godina. Lokalni novinar zbroji dva i dva, pronađe staru fotku s brkovima poput Sundancea Kida i poveže Jima Granta sa Sharon Solarz pa je ovaj prinuđen ponovno se otisnuti u ilegalu kako bi pribavio dokaze o svojoj nevinosti. Pri tome će morati pronaći svoje stare drugove i rasplesti narativne rukavce od kojih bi se mogla sazdati i solidna sapunica, no to putovanje, ma koliko ponekad bilo starački sporo, otkriva još nešto: pola tuceta glumaca koji su dobili kratak izlaz iz staračkog doma kako bi se pridružili starom kumpanjeru da proslavi zlatni pir filmske karijere. Julie Christie (ne samo što je još uvijek živa, već zaista sasvim dobro izgleda), debeli Nick Nolte, uvijek elegantni Sam Elliott i Chris Cooper te suzdržani Richard Jenkins, no prije svega jedna i neponovljiva Susan Sarandon čiji je zatvorski monolog u kojem bez licemjerja progovara o motivima za svoje postupke i uz žar u svojim fantastičnim očima priznaje kako bi, da nema djecu i roditelje koje voli, to učinila ponovno, apsolutni je vrhunac i sasvim dovoljan razlog postojanja cijelog filma. I mlađi dio ekipe je solidan – Shia LeBeouf, Anna Kendrick, Terrence Howard i Brendan Gleeson – no show ipak kradu vitalni umirovljenici.

OK, kao triler „Pravilo šutnje“ baš i nije bogznašto, no u svakom se trenutku osjeća kako je Redfordu ovaj film bio intimno jako važan, kao pokušaj da istovremeno podvuće crtu pod filmsku karijeru, ali i udari završni glanc svom političkom angažmanu. I taj ambivalentan odnos prema vlastitoj prošlosti, pokušaj pronalaženja razdjelnica između bunta i zločina, sazrijevanja i izdaje principa, odnosno odgovornosti i konformizma, te pokušaj prisjećanja na vremena u kojem je bunt protiv sistema bio intelektualna nužnost, stav koji je sa sobom nosio i određene rizike, a ne puka intelektualna poza, neosporno ima šarma. Nakon što izađete s rollercoastera Iron Mana i bliskih mu franšiza, sasvim je ugodno provesti dva sata u miru i tišini s nekim dragim licima iz prošlosti, čak i kad ih od izboranosti jedva i prepoznajete. (PEACE & LOVE & WAR 7/10)

• Tweet
• Pin It