Pan, SAD, V. Britanija, Australija, fantastika, 111 minuta |
---|
Redatelj: Joe Wright |
Uloge: Hugh Jackman, Levi Miller, Garrett Hedlund, Rooney Mara, Adeel Akhtar, Nonso Anozie, Amanda Seyfried |
Majka mog djeteta je došla na sjajnu ideju – Rokov deseti rođendan bi se umjesto u dosadnim igraonicama mogao proslaviti u kinu. Rečeno učinjeno, napravila je plan i program, obavijestila razred, Rok odabrao film, a ja sam trebao napraviti samo jednu sitnicu – biti u kinu s djecom. Oblio me hladan znoj jer sam se sjetio dana kad sam bio razrednik petog A u OŠ Granešina, pa sam za rastanak vodio cijeli razred u grad u kino i na sladoled. Uglavnom, nakon par sitnih gubitaka nestašnih dječaraca, i napada svih curica iz razreda na moju tadašnju curu „Ostavi ga, on je naš!“, bio sam kilu lakši, ali i mrvu bolji čovjek.
Bila je to era prije mobitela, pa sam se dodatno bojao svega, pogotovo što je među ekipom bio i zločesti Rokov bratić i sestra iz sadašnjeg braka, stara tek 4 godine. Uz veliku pomoć divne studentice kemije koja na blagajni kina radi u slobodno vrijeme, uzeli smo kokice i sokove i došli do našeg reda u kinu. Dvoje ih je usput otišlo na malu nuždu, jedan na veliku, jedan na obje, jedno je dijete palo, dva plakala, razbili smo jedan prsten, prosuli kokica koliki je BDP Butana i Nepala zajedno, ali su svi film dočekali u kakvoj takvoj tišini. Pokupio sam jednu jaknu, čarapu i mobitel, koji nisam znao utišat, ali je to obavio prvi klinac do mene, hvala mu.
Pan, osvježi dan, ajmo vidit nešto što prethodi prekrasnoj bajci o likovima koji i u svojoj 46-oj godini prdnu u liftu kad su kraj njih neki naporni kreteni, bare duplo mlađe koke od sebe, i općenito – nikad neće odrasti. Bilo me strah bućkuriša koji bi mogao nastati prilagodbom klasika današnjim trendovima, i to se u biti i ostvarilo. Današnji filmovi za tinejdžere izgledaju kao da je neki dizajner nacrtao lijepu Nigdjezemsku u 3D-u, pa su uzeli nešto para za glumce, manje za režisera i dali onom malom prištavom da napravi scenarij. I ovdje je tako. Lišen humora, takta i smisla, „Pan“ je ćušpajz puno filmova za mlade, koji kroz vjerojatno par nastavaka planira još dugo puniti blagajne. Rooney Mara odlično glumi neemotivnu tratinčicu zvanu Tiger Lilly, mali Levi Miller je sjajan za te godine, iako previše robotast, Hugh Jackman je neprepoznatljiv, ali nedovoljno izražen kao najzločestiji lik u filmu… Maskom je najbolje pogođen Smee, nevjerojatna sličnost s likom iz crtića, ali je scenaristički tako loše obrađen da je to tužno. Djeca se ne smiju na filmu za djecu, grom i pakao… Najveći problem ipak leži u mladom Kapetanu Kuki, Garrettu Hedlundu koji je netom ispao s kazališnih dasaka i potpuno preglumljeno i u grču glumi Indianu Jonesa. Od obleke do karaktera. Kakav fejk, pola kina je samo o tome brujalo. Od frizurice do skidanja šešira, ali sve!
Iz dječjeg kuta, film je pak – super. Ima i početak i kraj za razliku od „Labirinta 2“, kojem bi sad neki smanjili ocjenu (e ne ide to tako sine, znaš!). Njemu je Indiana Kuka super jer je frajer, a mali Pan mu je bez veze jer se previše pravi važan u početku filma dok je još u sirotištu. „Kužiš, odmah se vidi da će postat heroj…“
Muzika je po meni najzanimljiviji dio filma, jer je scena kad rudnik ori Nirvanu nešto što još pokušavam shvatiti, ali ne uspijevam. Kao ni paralelnu vožnju brodova kroz kristale iz Supermena. Ima tu i neprimjerenih scena, pa mi je najmanje dijete od svih došlo i reklo – barba Riba, ja se bojim. Srećom, nije dugo trajalo…
Previše je tu bilo posuđenih likova, scena, i općenito svega da bi film dobio suvisliju ocjenu od četvorke. Efekti su vrhunski, Nigdjezemska prekrasna onako ni na nebu ni na zemlji, pa mu je Junior ipak dao ocjenu devet i pol, i dodao da mu je najbolji od svega citat kad Pan pita Kuku, hoćemo li zauvijek ostati prijatelji? A Kuka odgovara – naravno, što bi moglo poći po zlu…
Dječji film, nikako ne i za odrasle koji žele originalnost, poantu i nešto nedezavuirano. Djeca sita i sretna vraćena, ja preživio, Rokatanski zadovoljan – čekamo nešto novo! (OČESINSKA OCJENA FILMA: Otac 4, Sin 9,5, srednja ocjena: 6,5/10)
Tekst je objavljen uz potporu Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije.