3 klonice traže autora…da ubiju boga u njemu
| Siročad / Orphan Black, Kanada, SAD, 2013., SF triler, 1. sezona, 10 epizoda x 42 min |
|---|
| Autori: Graeme Manson, John Fawcett |
| Uloge: Tatiana Maslany, Dylan Bruce, Jordan Gavaris, Kevin Hanchard, Maria Doyle Kennedy, Michael Mando, Evelyne Brochu |
U svoj raskoši televizijske ponude zanimljivo je kako se u prvu teve ligu prošle godine probila jedna kanadska serija, emitirana na ne baš toliko prominentnom BBC America, a snimljena s vidljivo manjim budžetom od američke konkurencije. „Orphan Black“ (ili „Siročad“ kako glasi hrvatski prijevod serije koja se odsad može legalno i prevedeno gledati na Pickboxu) za taj je proboj u viši rang imao dva jaka aduta: originalan koncept, odnosno pametan i fino razrađen scenarij koji su Graeme Manson (scenarist) i John Fawcett (redatelj) po vlastitom priznanju brusili deset godina te glumicu za koju će većina vas, baš kao i ja, sada prvi put čuti – Tatianu Maslany. Kako je za uspjeh obično potrebno više od 2 igrača, Maslany je odigrala čak pet glavnih i još pet sporednih uloga što zaslužuje da joj malo kasnije posvetimo nešto više riječi.
U prvoj sceni zatječemo je u podzemnoj željeznici kako promatra djevojku u poslovnom kostimu dok odlaže cipele i sako te zakorači točno pred jureći vlak. Glavna junakinja zove se Sarah, ima kćer Kiru i jako joj treba novac, pa ne može odoljeti torbi koju je djevojka ostavila na stanici prije nego što je skočila pred vlak. Njezina torba Sari ne nudi samo novac već i ključ od stana, a kad u stanu otkrije da je vlasnica bila dobrostojeća te da je izgledom pljunuta ona, Sarah preuzme njezin identitet. Uskoro će saznati da je s njime naslijedila i policijsku značku Beth Childs, njezina partnera detektiva Arta (Kevin Hanchard) te ljubavnika Paula (Dylan Bruce). Ubrzo će otkriti još jednu djevojku nalik sebi, pa još jednu, pa još jednu… pa još jednu koja će je pokušati ubiti… Dakle, osim zamjene identiteta već u prve dvije epizode „Orphan Black“ nudi i originalan i intrigantan misterij – zašto jedna djevojka u potrazi za identitetom, policajka, znanstvenica, slatka kućanica, Njemica i Rumunjka izgledaju kao da su sestre blizanke? Nije spoiler ako vam kažem da je riječ o klonovima jer ostalih osam epizoda prve sezone (trenutno se emitira druga) proći će u pokušajima da otkriju tko ih je i zašto klonirao te kako da nastave živjeti normalnim i emancipiranim životom.
Iako ovako prepričan zvuči kao da mu je autor Michael Crichton to bi zapravo bio pogrešan trag budući da je riječ o mnogo životnijem i zabavnijem sižeu koji rijetko uspješno kombinira elemente trilera i SF-a s komedijom. Također, autori se na zadovoljavaju originalnom dosjetkom već je kroz svih deset epizoda domišljato, zabavno i napeto razrađuju. No, ključ uspjeha ipak je u Tatiani Maslany koja zauzima ne 100 posto filmskog vremena, već zamalo 200 budući da se nalazi u gotovo svakom kadru, a nerijetko i dvaput u istome. Tumačeći pet glavnih klonica (već spomenutu Saru koja se pretvara da je Beth, znanstvenicu Cosimu, kućanicu Allison i negativku Helen) Maslany uspijeva stvoriti ne samo pet izgledom različitih protagonistica, već kreirati pet posve različitih karaktera – Sarah je urbana seksi cura, Cosima je štreberica, Allison je slatka kućanica u pink outfitu, Helen je psihički oštećena – i doista je fascinantno da niti u jednom trenutku nemate dileme koji lik trenutno gledate. Pa čak ni onda, što je glumački maestralno izvedeno a za gledatelja urnebesno zabavno, kad se jedan lik pretvara da je drugi, primjerice kada Sarah glumi da je Allison ili obrnuto.
Ipak, ma koliko bila dobra i ma koliko uloga igrala, Maslany ostavlja dovoljno prostora i glumačkim partnerima što najbolje koristi Jordan Gavaris u ulozi njezina brata Felixa, razmaženog i snobovskog gaya koji podsjeća na Modnog mačka, samo mnogo duhovitijeg i ciničnijeg. Među negativcima najzanimljivi je Matt Frewer u ulozi dr. Leekieja, zagonetni neolucionist što je zapravo neka novodobna inačica dobre stare eugenike, odnosno pokušaj genetičkog manipuliranja ljudskom evolucijom.
Iako volim dramske formate s epizodama u trajanju od jednog sata, ovdje je izbor pao na nešto skromniju minutažu od 42 minute po epizodi što im je osiguralo iznimnu dinamičnost pa se bez problema odgledaju i dvije epizode odjednom. Budući da na Pickbox upravo cure epizode iz druge sezone, ako sada krenete gledati prvu taman ćete stići uhvatiti ritam s drugom sezonom. I sumnjam da će itko zažaliti. (KLONOVI NIKAD NISU BILI OVAKO PRIVLAČNI 7,5/10)
