Obitelj u najam / Une famille à louer, Francuska, 2015., komedija, 97 minuta |
---|
Redatelj: Jean-Pierre Améris |
Uloge: Benoit Poelvoorde, Virginie Efira, Philippe Rebbot, Pauline Serieys, Calixte Broisin-Doutaz, Eith Scob, Nancy Tate |
Bogat i nesretan samac Paul-Andre, na televiziji ugleda ženu svog života Violette kako se ispred suda brani nakon što je smrznutom kokoši umlatila zaštitara u trgovini. Odlučuje platiti joj dugove i još joj ponuditi godišnju plaću kako bi postao dio njene proširene obitelji s dvoje djece iz dvije prethodne veze. Dolazi u njezin sirotinjski kvart i pokušava riješiti sve komplekse koje mu je nabila zla majka, ali djeca su neodgojena, on ne zna bi li seksao ili ne, ona je laka morala, a tu je i njena problematična familija. Amerikanci bi od ovakvog scenarija napravili hit, ali Francuzi – nisu Amerikanci… Što i nije nužno loše u nekim situacijama.
Smisao laganih obiteljskih komedija je uvesti dijete u neke životne probleme na lagan, jednostavan i duhovit način. Ono, kad ti se ne da direktno s djetetom pričati o seksu, pogledate neki film i dijete će vas sigurno pitati što je to seks, zašto se oni ljube u usta i što je to menstruacija. Odgovori očeva su uglavnom – pitaj mamu, i to tako sve dok vam ne nađu Erotiku pod krevetom, ili kondome u ladici. Onda majke pritisnu očeve, pa očevi nekako objasne djeci, a djeca im kažu – to znam od trinaeste, a sad imam osamnaest, helooou!?
Obiteljske komedije sedamdesetih su bile pedantne, duhovite i scenaristički dovedene do savršenstva. Blockbusteri su ih potpuno osakatili, ubrzali i podebilili, pa sam s velikom nadom išao pogledati kako se u tom žanru ponašaju nekoć veliki filmaši Francuzi, pogotovo kad sam otkrio onu predivnoću zvanu “Intouchables” – bože, divne li priče… Dakle, očekivao sam nešto toplo i dobro, bliskije od Iron Manova i Fantastic Fourova, ali nije sve teklo po planu.
Glavni glumac, Benoît Poelvoorde, kao prvo ima glas kao da Bruno najgori Kovačević provede večer s Mladenom Grdovićem i Alenom Vitasovićem, a kao drugo nije uopće razjašnjen je li tužan, sretan, lud ili bolestan. Nešto potpuno neodređeno, kao da je nespreman došao na svaku scenu snimanja. Violette, seksi glupačica iz susjedstva koja se ševi kako bi dobila posao koji ne dobije, puno je bolje utjelovljena od strane prelijepe Belgijanke Virginie Efire. Jako zgodna žena bez mrve šminke i sa sjajnim tijelom, koja doista izgleda kao poligon za iživljavanje tajkuna i nogometaša – drčna prema dječurliji, tupava prema parama. No, potpuno je lišena emocija, i ima takve preskoke u razmišljanjima, da se društvo scenarista svijeta debelo okreće u grobu. Možda je žena? Sve je zbrzano, Paul-Andre je čas mio, čas divalj, iako to nema nikakvog smisla, pogotovo kad klincu objašnjava matematiku. I niti jedna ga žena ne bi poželjela kraj sebe, osim ona koja treba samo njegov novac, pa je li moguće da to može biti i poanta? U kakvim vremenima i društvima živimo…
Film ima i svoje svijetle trenutke u vidu preslatkog klinca Augustea – Calixte Broisin-Doutaz, kao i u zloj majci, od koje sam se naježio koliko to ne želim ikad imati u vidu punice. Dakle, prije ženidbe, pogledajte izvedbu Edith Scob i dobro razmislite…
Uglavnom, „Obitelj u najam“ je zbrdazdolna napravljen filmić bez glave i repa, predvidljiv unatoč suludim zapletima, oslonjen na zgodnoću glavne glumice. Ostaje dojam kao da je netko izrezao 97 minuta iz serije koja ih ima barem 2000, i to na dan dedlajna na polovnoj 486-ici. Roku se film svidio, pogotovo glavni sporedni lik – frižider. „Taj Paul-Andre je dobro napravljen – stvarno mrzi sve i svakoga!“, nasmijali smo se skupa na desetak mjesta, i morao sam mu objasniti što znači riječ impotentan… Znate kako sam se izvukao, zar ne?
Savjet – pogledati ako baš morate, ovo baš i ne ide na ruku francuskoj, niti uopće kinematografiji, iako će dijete možda naučiti da treba biti uredan i voljeti roditelje, ma kakvi oni bili. (OČESINSKA OCJENA: TATA 2,5 ROK 8,5 = 6/10)
Tekst je objavljen uz potporu Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije.