„Susjedi“ ko’ susjedi, uglavnom nepodnošljivi

• Tweet
• Pin It

Nekidan sam pišući o „The Other Woman“ (odnosno „Osveti na visokim petama“) zaključio da bi „bilo tko od Apatowljevih momaka ovdje izvukao bar za ocjenu bolji film“ i sad se moram ugristi za jezik. Ili tipkovnicu (Logitech, njam njam…). Jer evo sad jednog reprezentativnog „Apatowca“ u filmu koji bi po svemu trebao biti zicer komedija ljeta, ali to ni približno nije. To se naravno ne odnosi na brojke, jer film razvaljuje po kinima, američkim i inim, i mogao bi lako postati ovogodišnji „Mamurluk“, a „Mamurluk“ je, barem ovom konkretnom Nemilosrdnom Gadu, teški bezvezluk.

Bit će dakle da nije fora u Apatowljevim momcima, nego u samom Juddu, koji je sredinom prošlog desetljeća zakopao template za sve moderne komedije, i ne samo holivudske. O tome sam i ovdje pisao već bezbroj puta, pa se nema smisla ponavljati. Reći ću samo da je Nicholas Stoller nakon svog najboljeg filma, preklanjskog šarmantno zbrčkanog, epskog „The Five-Year Engagement“ („Vječni zaručnici“) snimio svoj najslabiji (a tu su još i više nego solidni „Forgetting Sarah Marshall“ i njegov znatno slabiji spin-off „Get Him To The Greek“) i da mu je to prvi film bez producentskog pečata Judda Apatowa.

Nije to baš lako objasniti, pogotovo nekom, kao npr. mom kolegi NGT-u, tko ne drži previše do Apatowa i ne kuži u čemu je veličina dotičnog gospodina. Da ne idemo previše u genezu stvari, podrobni opis i prepričavanje najjačih Apatowljevih filmova, spomenimo samo ono što je kod njega uvijek jako bitno i naglašeno, a „Susjedima“ fali kao žednome vode. Naime, uz sve napušene, infantilne fore, sav taj tzv. zahodski humor i pimpeke koji frivolno upadaju u kadar, kod Apatowa su likovi (ili u najgorem slučaju barem glavni lik) uvijek i beziznimno zanimljivi, životni i kao stvoreni za identifikaciju i/ili empatiju. Također, kad gazda Judd daje svoj producentski amen, film mora imati ozbiljan zaplet i priču, s tim da pod „ozbiljan“ ovdje naravno mislim na strukturu, dramaturgiju i kakvu takvu uvjerljivost. Osim toga, i kad naginju na „mračniju“ stranu, Apatovljevim je filmovima srce uvijek na pravom mjestu – oni su uvijek nekako dobroćudni i simpatični. A naši nesretni „Susjedi“ niti su simpa, niti imaju ikakvu „težinu“, ni suvislu priču ni zaplet, pa im onda ni to što su na momente fakat smiješni ne vrijedi previše…

Mladi bračni par s bebom, Mac (Rogen) i Kelly (Byrne) zadnju su paru dali na finu komfornu kuću u predgrađu. Iako komuniciraju mladenački, da ne kažem hipsterski, i još uvijek bi se napušavali i tulumarili, htjeli-ne-htjeli, zagazili su u srednju dob i diskretnu malograđanštinu. U kuću do njihove useljava se sveučilišno bratstvo predvođeno šarmantnim i karizmatičnim predsjednikom Teddyem (Efron) i promptno krene s dernekom, a Mac & Kelly se lome bi li se priključili klincima ili ih pak zamolili da se stišaju. Za početak im se pridruže i nakon jedne žestoke pijanke koja uključuje i Macovo urokavanje ludim gljivama prijateljstvo je skopljeno. No kolikogod se par trudio biti „mladim“, radni tjedan i jutarnji bebin plač (kojeg ovdje uzgred jedva da ima – očito nitko od umiješanih nema iskustava iz prve ruke po pitanju male djece) su neumoljivi, pa ih galama ubrzo počinje izluđivati. Kad jedne burne noći nazovu policiju, Teddy poludi, padaju maske i rukavice i krene međusobno susjedsko nadjebavanje u kojem naravno bračni par puno češće izvlači deblji kraj.

Treba sad tu reći i koju o tom njihovom bratstvu („Delta Psi“ odnosno „δέλταψεῖ“) – u američkoj popularnoj kulturi ima idiotarija koliko ti duša želi, a ta sveučilišna bratstva i sestrinstva sa svojim infantilnim, šatro ozbiljnim, tradicionalnim ritualima spadaju među moronskije stvari. „Susjedi iz pakla“ se s time dakako sprdaju, ali nisam baš siguran da autorima ta „bratska“ spika nije bar malo prirasla srcu. Uglavnom, Teddy, koji čitavu tu „Delta Psi“ priču uzima užasno ozbiljno, pretvara se mic po mic u psihotika, ali ni Mac ni Kelly nisu puno bolji. Oni pak svoj privid mladosti održavaju tako da se karaju svugdje po kući, pa i pred malom, što ih ne čini baš roditeljima mjeseca, prije kretenima godine. Uglavnom, u tom njihovom dobrosusjedskom ratu do istrebljenja ima i smiješnih djelova, ali se u konačnici stvar svodi na antipatično nadmetanje tko će ići niže. Takvih smo se crnih komedija nagledali podosta, i uvijek je tu set up manje-više isti – nakon neke psine, slijedeća mora biti bar triput gora, podlija i mračnija, a „Susjedi“ taj svoj samonametnuti ritam jako teško prate.

Također, scenaristi debitanti Andrew J. Cohen & Brendan O’Brien, kao i sami Stoller i Seth Rogen ovdje zalaze duboko na teritorij tzv. nelagodnog humora (odnosno onoga što na telki već godinama tako sjajno furaju između ostalih Larry David i Ricky Gervais kao i Sacha Baron Cohen u svim svojim TV i filmskim inkarnacijama), ali im to nikako ne stoji, pogotovo ne Rogenu. Taj konkretni komedijski podžanr obično uključuje raskrinkavanje glavnog lika kao nimalo simpatičnog licemjera i/ili gada, što je slučaj i s Macom, no Rogen nekako nije taj. Sprdanje na svoj račun je super, s time Rogen ni ovdje nema problema – pogotovo sa svojom „vitkom“ figurom, koja pored Efronove iritantno nabildane izgleda pomalo groteskno. No, ovo je ipak jedna sasvim specifična podvrsta „široke“, populističke komedije, koja od gledatelja traži da zauzme stranu u ratu koji se odvrćuje pred njegovim očima. Ovdje je to bez obzira jeste li zaigrani postpubertetlija, kao Teddy & co. ili pak tek nešto stariji yuppie wannabe kao Mac, dosta teško, zapravo gotovo nemoguće. Jer obje su strane antipatične, nezanimljive i zapravo duboko promašene.

Šteta, jer „Susjedi iz pakla“ su obećavali nešto puno bolje – inteligentnije i „dublje“ (barem u spomenutom segmentu prelaska iz „neozbiljnog“ u „ozbiljni“ život), dobar dio filma se čak čini da će to nešto i isporučiti, no u konačnici to bude jedan veliki, konfuzni čušpajz, za koji mi se čini da ga ni svemogući king of comedy, Judd Apatow glavom i bradom, ne bi mogao dovesti u red. No, bit će vjerojatno i gore – film je koštao siću (18 milijuna U$D), a već je nakon tjedan dana prikazivanja negdje na stotki prometa, što znači zicer nastavak. Već ih vidim kako rade cast sisatog sestrinstva iz pakla koje se useljava u kuću koju je napustilo bratstvo, a to mi se ideja zapravo uopće i ne čini lošom…  (SUSJEDU CRKLA KRAVA…  5,5/10)

• Tweet
• Pin It