Tom Cruise protiv Sindikata! Gledatelj nema za koga navijati.

• Tweet
• Pin It

Par važnih napomena prije početka čitanja ove recenzije. Prvo: Nižepotpisani kritičar ni uz najbolju volju ne može natjerati svoj napaćeni um da iz šume sjećanja razluči u kojem dijelu Tom Cruise visi sa zgrade, u kojem sa stijene, a u kojem s helikoptera, tako da ćete usporedni test svih „Nemogućih misija“ morati potražiti negdje drugdje. Drugo, jedini film u kojem mu dotični akcijski heroj nije stravično išao na živce datira iz vremena kad je bilo cool imati Kennya Logginsa na soundtracku, što znači da ovo nije mjesto ni za sasvim objektivnu procjenu petog nastavka žilave akcijske sage koja je u 19 godina postojanja zaradila preko 2 milijarde dolara.

Dakle, što je sve u 130 minuta „Nemoguće misija: Odmetnuti“ u stanju izvesti ovaj izbotoksirani 53-godišnjak s tupeom, lažnim zubima i debelim potpeticama (šteta što Kubrick nije živ, sigurno bi smislio neku sočnu maksilofacijalnu dramu u kojoj bi mogao glumiti sa svojom bivšom suprugom Nicole Kidman, tj. onim što je ostalo od nje nakon silnih operacija)? U uvodnoj sekvenci uglavnom nepovezanoj s ostatkom filma visit će držeći se za vrata aviona dok ovaj polijeće (Cruise kaže da je to izveo bez kaskadera, ali s druge strane on tvrdi i da je Zemlju stvorio galaktički vladar Xenu), zatim će zaroniti u nekakvu turbinu unutar elektrane u Maroku i držati dah kojih 6-7 minuta, voziti auto u rikverc niz stepenice trenutak nakon što ga je misteriozna britanska agentica Ilsa Faust (naravno da je ključno dramatsko pitanje filma da li se prodala Vragu) jedva oživjela umjetnim disanjem, i u pravom Face/Off stilu „skinuti“ lice šefu britanske tajne službe. Usput će u nekoliko scena prezentirati znanje kung fua dostojno Bruce Leeja (kladili bismo se da mu je zato i tupe u tim trenucima začešljan prema naprijed).

Da sve navedeno mora biti baš tako superherojski predvidljivo jasno je vjernim pratiteljima „Nemogućih misija“, a za novopridošlice tu je i trenutak kad će jedan od likova reći rečenice „Ethan Hunt je životno utjelovljenje sudbine. On će uvijek ostvariti svoj cilj.“ Radi se o jednom od uspjelijih autoironičnih trenutaka filma koji inače obiluje jalovim pokušajima humora. Čini se da to treba „zahvaliti“ jednom od producenata, sveprisutnom J.J. Abramsu, čovjeku koji, nevjerojatno ali istinito, trenutno kontrolira tri holivudske megafranšize – „Ratove zvijezda“, „Zvjezdane staze“ (također ih je odveo putem šege, šore i ševe) i „Nemoguću misiju“. Pojava lika Ilse Faust (glumi je nepoznata Šveđanka Rebecca Ferguson) i njen odnos s Ethanom Huntom pak „Nemoguću misiju“ seli na teren Jamesa Bonda (što možda nije loše s obzirom na pomak 007 iz sfere zajebancije u ozbiljne filmske vode). Po svemu sudeći ona će u sljedećim nastavcima postati Ethanova Vesper Lynd.

Ah da, trebalo bi nešto reći i o radnji. Ukratko, Ethan Hunt i njegove kolege iz netom ukinutog odjela američke tajne službe Impossible Mission Force žele razotkriti zlu špijunsku organizaciju zvanu Sindikat koja planira….ha, raditi zlo. Sindikat (usput, zanimljiv izbor imena, zašto se zla organizacija u današnje doba ne bi na primjer zvala Korporacija?) je naravno sastavljen od odmetnutih tajnih agenata istočnoevropskih država, što znači da izgledaju kao članovi Dubioza kolektiva. Zanimljivo je da njihov šef, tajanstveni Solomon Lane (Sean Harris), iako Englez ne odudara od njihovog looka. Ethanu i društvu povremeno će pomagati i odmagati, čisto da bude zanimljivije, tajanstvena Ilsa Faust. Nažalost, sve to skupa prilično je derivativno, zamorno i patetično, povremeno se nehotice pretvarajući u vlastitu parodiju.

Što još ovaj kritičar može reći za kraj, osim izraziti nadu da će mu Cruiseov „povratak kući“  u ulogu Mavericka u najavljenom nastavku „Top Guna“ bolje sjesti. (5/10)

Film/video: Alibaba Pictures Group

Tekst je objavljen uz potporu Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije i Hrvatskog audiovizualnog centra.

• Tweet
• Pin It