Seks u službi znanosti

• Tweet
• Pin It

„Zašto žene glume orgazam?“ pitanje je s kojim je započela čuvena seksualna studija i prva sezona serije „Masters of Sex“. Odgovor je brzo i uvjerljivo ponudila tada još samo pretendentica na mjesto tajnice glasovitog liječnika, „najbržeg spekuluma Missourija“ i budućeg seks gurua dr. Williama Mastersa, Virginia Johnson: „Zato da bi se što prije posvetile nečemu što bi mnogo radije radile“. Druga sezona ove iznimno inteligentno koncipirane serije koja je, da budemo pristojni, zapalila američke gledatelje (a zasigurno bi i hrvatske kad bi je netko otkupio) ipak se bavi nešto kompliciranijim pitanjima na koja ćemo odgovor duže čekati.

Naime, nakon što je u posljednjoj epizodi prve sezone zbog skandalozne prezentacije istraživanja o fiziologiji seksa (za razliku od drugog velikog seksologa Alfreda Kinseya koji je zaključke donosio na temelju anketa, Masters i Johnson su svoju studiju provodili spajajući žicama na mjerne instrumente ispitanike dok se seksaju ili masturbiraju) dobio otkaz, dr. Masters (Michael Sheen) slomljen dolazi na vrata Virginie Johnson (Lizzy Caplan) i priznaje da bez nje više ne može. Iako su se do tada poseksali mnogo puta u znanstvene svrhe, tom prilikom prvi će put to učiniti bez žica. Početak druge sezone za ove pionire znanosti o kopulaciji bit će stoga jako kompliciran: zbog otkaza njihova je studija on hold, no budući da znanost nikoga ne može čekati istraživanje odlučuju nastaviti sami, ispitujući vlastite seksualne performanse u u hotelskoj sobi.

Posao prije svega

Za razliku od prve sezone koja je obilovala draškajućim prizorima seksualnih istraživanja u svim pozama, ispitanika i osobito ispitanica koje masturbiraju s golemim staklenim dildom zvanim Odisej, druga se sezona manje bavi laboratorijskim seksom anonimnih sudionika, a centar studije postaju sami dr. Masters i Virginia Johnson te njihov zapetljani poslovno-privatni seksualni, a potencijalno i više od toga odnos koji, međutim, dr. Masters uporno odbija nazvati aferom, već isključivo poslom. Još uvijek smo u pedesetima, godinama seksualne represije, pa ne čudi što većinu likova obilježava neka vrsta poricanja, Masters ne želi priznati preljub, Virginia emotivnu upletenost, šef bolnice Scully (Beau Bridges) homoseksualizam, doktorica DePaul (Julianne Nicholson) pokušava ignorirati bolest, a dr. Langham (Teddy Sears) nesposobnost da ostane vjeran supruzi.

Ako bismo željeli jednostavnije opisati razliku između dviju sezona, mogli bismo reći da je prva više koketirala sa soft pornografijom, dok je druga bliža sapunici. Naravno, sapunici visokog stila, ali se mjehurići ipak prelijevaju na sve strane. Uostalom, osnovna dilema druge sezone je može li se seks odvojiti od emocija? Tema je mnogo starija i od prvih televizijskih sapunica, a po svemu sudeći rezultat istraživanja bit će podjednako staromodan, odnosno konzervativan.

U međuvremenu, ševa u znanstvene svrhe se nastavlja, marljivi kakvi već jesu, Masters&Johnson iz epizode u epizodu prijavljuju se u hotelu kao supružnici i u sobi nastavljaju s predanim radom. Jedan od vrhunaca cijele serije svakako je treća epizoda druge sezone („Fight“) koja se gotovo u cjelosti događa u toj istoj hotelskoj sobi u jednoj noći tijekom koje se dvoje ljubavnika-istraživača otvara jedno drugome više nego ikad ranije, međusobno si pripovjedaju traume iz mladosti. Ovaj put riječ je prvenstveno o emocionalnom klimaksu kakav si, za razliku od seksualnog, inače ne dozvoljavaju pa je doista briljantan završetak u kojemu Masters pita Virginiju kako će u studiji zabilježiti tu noć. „Dva seksualna odnosa, jedna masturbacija i igranje uloga“, birokratski hladno izrecitira Johnsonova.

Predani znanstvenici

Ne znam dovoljno o privatnim životima Mastersa i Johnsonove, no imam dojam da se showrunnerica Michelle Ashford u prvoj sezoni pokušala koliko toliko pridržavati osnovnih činjenica o njihovom radu i međusobnom odnosu, dok se u drugoj sezoni opustila i dala scenarističkom timu mašti na volju, što i nije nužno loša stvar. Naime, kad se jednom opustite i prestanete pitati o tome koliko događaji korespondiraju sa stvarnošću, gledanje postane mnogo ležernije. Pozitivna posljedica takvog pristupa je sve veći broj sporednih fabularnih tokova i likova od kojih su neki doista zanimljivi i zabavni, primjerice bremenit razvoj odnos između Virginije i bolesne doktorice DePaul ili pak urnebesno zabavna priča o Betty, pionirki Mastersove seksualne studije, bivšoj prostitutki koja je prvo postala tajnica, a zatim i dobra udavača. Problem vidim tek u nezgrapnom peglanju moralnog lika doktora Mastersa: naime, kad je već tako hladan i odbojan, autori serije odlučili su ga obdariti plemenitošću i moralnom nadmoći koju, kako serija odmiče, sve češće demonstrira, primjerice u prodici supruzi zbog neprimjerenog odnosa prema crnoj dadilji (crnačko pitanje tematski je novum druge sezone) ili pak superiornom intelektualno-moralnom predavanju sirovom ocu djeteta rođenog s muškim i ženskim spolnim organom.

Glumački gledano, niije se mnogo promijenilo u odnosu na prvu sezonu. Michael Sheen je izvrstan glumac koji je toliko dobar u svojoj autističnoj, antikarizmatičnoj roli da to istovremeno postaje ne samo vrlina već, uvjetno rečeno, i mana serije. Naime, uz sav trud gledatelj ne može shvatiti čime je to uspio privući ženu kakva je Virginia Johnson. Ova prelijepa, pametna, vitalna i seksualno osviještena žena doima se kao da je zalutala iz 21-og stoljeća i teško je zamisliti da je usprkos svom stručnom autoritetu privuče takav autist kakav je Masters. U svakom slučaju, što se mene tiče, iako iza sebe već ima pristojnu filmografiju, Lizzy Caplan ovdje je pravo otkriće i apsolutni glumački vrhunac serije kojoj donosi sve ono što bez nje, usprkos temi i naslovu, ne bi imala: seksipil i emocije.

Druga sezona potvrđuje ono što smo znali i nakon prve, „Masters of Sex“ je dobro zamišljena i dramaturški vješto strukturirana serija koja lucidno spaja koncept biografskog filma intrigantne tematike s kostimiranom dramom, scenografski i kostimografski je raskošna, precizna i lijepa, a glumački superiorna te, sve u svemu, gotovo savršeno produkcijski upakirana. Od savršenstva je, međutim, dijeli tek malo prljavštine jer kad je seks u pitanju uvijek vrijedi poslušati savjet premudrog Woodyja Allena, „samo je prljav seks dobar seks“. (BRAVO MAJSTORI 8/10)

Foto/video: Showtime

• Tweet
• Pin It