Pale sam na Marsu
| Marsovac / The Martian, SAD, SF pustolovina, 144 minuta |
|---|
| Redatelj: Ridley Scott |
| Uloge: Matt Damon, Jessica Chastain, Kristen Wiig, Jeff Daniels, Michael Peña, Sean Bean, Kate Mara |
„Najzabavniji film u karijeri Ridleya Scotta“ kriči Empire, „očaravajuća i rigorozno realistična priča o opstanku u svemiru“, urla Variety, „vrhunski zanatski napravljen, inteligentan i iskren spektakl s ubojitim crnim humorom“, viče Total Film…
Usprkos svemu oprezni kritičar prepun životnog iskustva nije nasjeo na propagandu, nego se oboružao heljdom s batatom i lukom zapečenim u pećnici (i polivenim s bučinim uljem), prošlotjednim prilogom jednih dnevnih novina koje ne želi ovim putem reklamirati i novim smartphoneom, jer je predmnijevao ono što mu se potvrdilo nakon samo 5 minuta boravka u kinu – „Marsovac“ je predvidljiva, šuplja, dosadna i neduhovita budalaština (u 3D-u!) koja vrijedi 144 minuta vašeg života samo ako ste fanatična obožavateljica Matta Damona (Da li zaista takve postoje? Znamo neke koje su iskazivale sklonosti prema spodobama poput Bena Afflecka, ali Damon?)
Dakle, nakon prvih pet minuta filma sve je jasno. Američka ekspedicija na Mars pod maštovitim imenom Ares III zabunom je na njegovoj površini ostavila astronauta Marka Watneya, misleći da je poginuo u marsovskoj oluji. Ali avaj, on je živ! I sad mora pričekati sljedeću ekspediciju koja će doći za 4 godine. U tom trenutku svatko tko nije pao s Marsa mogao bi vrlo precizno opisati što će se događati do kraja filma. Gledat ćemo Damona kako piša, pa kako kaka (u 3D-u!), pa kako sadi krumpire, pa kako nalazi način da stvori vodu (dobro, mali je zajeb to što su otkad je film snimljen našli vodu na Marsu, ali okej…) pa kako vadi krumpire iz zemlje, pa kako ih jede, pa kako snima dnevnik, pa kako se bori s novim marsovskim olujama itd. (Naravno on ne masturbira, ne psuje tako da ga se čuje i ne plače jer je to ipak film targetiran za široke mase, a i ne bi bilo poticajno za bildanje domoljubnog duha), dok u središtu NASA-e hrpa zabrinutih politički korektno odabranih lica (jedan crnac, jedan crno-Indijac, dvije žene, jedan Azijat i Sean Bean s mudrim britanskim naglaskom) pokušava pronaći rješenje da ga se vrati na Zemlju. Naravno, kad se sva znanstveno racionalna rješenja pokažu neizvedivima krenut će se u iracionalno (uz pomoć Kine, što u stvarnom životu opet nije moguće jer NASA ne surađuje s Kinezima zbog političke represije koju ovi prakticiraju kod kuće) i gle čuda, na kraju će baš njegove kolege koje su ga zabunom ostavile spasiti!
Jedini faktor iznenađenja je što će nakon dva sata potpune dosade odjednom u zadnjih 15 minuta krenuti novi, akcijski film, nekakva obrnuta i naravno lošija verzija početka „Gravitacije“ (u 3D-u!). Ono po čemu se „Marsovac“ htio razlikovati od sličnih „spektakala“ kao što su bili „Apolo 13“ (dvije grupice ljudi, manja i veća sjedi u stolicama i zabrinuto izgovara nerazumljive tehničke podatke) i „Cast Away“ (143 minute samog Toma Hanksa) je humorni pristup temi, i to kroz nabacivanje gomile popularno-znanstvene gikovštine. Za ovog kritičara to je bilo toliko smiješno koliko i dosjetke profesora Zorana Skočira dok bi navlačio gumene rukavice na početku satova Fizikalnih osnova elektrotehnike na 1. godini FER-a. Jedini poluduhoviti moment filma bio je kad je u prisutnosti Seana Beana u sobi voditelj NASA-inog projekta na Marsu predložio da se novi plan spašavanja Watleya zove Project Elrond. Nažalost Beanu nije nakon toga komad satelita otfikario glavu, pa scena nije iskoristila sav svoj potencijal.
Da se razumijemo, postoje i uspjeli filmovi iz „Pale sam na svijetu“ žanra kao što je recimo „All is Lost“. Ali za to dostignuće ti treba prvenstveno karizmatični glavni glumac, a dobro bi došli i maštovit scenarist i ambiciozni režiser. Ovako, ne ostaje drugo nego ponoviti vapaj s društvenih mreža: POBOGU, KOLIKO ĆE JOŠ AMERIKA POTROŠITI NOVACA DA BI SE SPAŠAVALO MATTA DAMONA!!? (5/10)
Foto/video: Twentieth Century Fox Film Corporation
Tekst je objavljen uz potporu Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije i Hrvatskog audiovizualnog centra.
