Macbeth, V. Britanija, Francuska, SAD, 2015., drama, 113 minuta |
---|
Režija: Justin Kurzel |
Uloge: Michael Fassbender, Marion Cotillard, Paddy Considine, Sean Harris, Jack Reynor, Elizabeth Debicki, David Thewlis, David Hayman, Lochlann Harris, Maurice Roeves, Ross Anderson, Barrie Martin, Hilton McRae |
U kino tako sjedoh
jedne utorkove noći mračne
duše dobrog filma željne
dapače, k’o Franz lačne!
Kad prva bitka krenuše
u svom žaru i krvi toploj
od vrućine i uzbuđenja
morah sa se svući robe sloj
Tad mi od sreće i veselja
ova misao stigoše u glavu
Oh, kako bi phantom high speed kamera
onomad razveselila Kurosawu!
No, čitaoče dragi, filmoljupče mili
nek te ovaj uvod ne zavara znaj
još će samo tucet minuta filma biti dobro
i to tek tamo, pred sam njegov kraj
A između tih dvaju scena boja
ljutog poput papričice čili
kruta kazališnost razočarat će sve nas
koji zovemo se filmofili
U posvemašnjoj dosadi tako
neobrijani mužjaci grlit će se često
a zabrinute žene pitat će se
gdje je njima u svemu tome mjesto
Fassbender Michael će ‘ludo’ kreveljeći se
upropastiti velebni kraljevski žur
dok će mlada djeva Cotillardova
većma bečiti oči k’o lemur
Sav taj užas u stihu događat će se
k’o da Kurzel je Luhrmann il Branagh čak
no i mrvicu iskusnom filmskom oku
jasno je da je ništa doli đak prvak
Makar mu ‘Snjegograd’ bijaše tjeskoban
i osvježavajuće neugodan baš
šteta je prava što upustiše se
u ovaj za nj prezahtjevni miš – maš
‘Život je samo sjenka koja hoda’
napisaše Bard u svom slavnom djelu
ne sanjajući ni u hudom snu
da obrest će se u ovom filmu neveselu.
(5/10)
Tekst je objavljen uz potporu Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije i Hrvatskog audiovizualnog centra.
Niti desetljeća lutanja kroz filmske pustopoljine nisu otupila njihov smisao za kritičarsku poetsku pravdu, lošu glumu, režijsko blefiranje i montažne konjske glave. Dakako, niti senzibilnost za lijepo. Rek'o je svojedobno Brega kako bi u Mozartu i konj uživao. E pa tako i mi. Uživamo. Ne u Mozartu, nego u vulgarnom humoru i golim sisama. Pa kakve onda veze to ima s Mozartom? Nemamo pojma, ali je usporedba isprva baš puno obećavala.
Jedan (nemilosrdni Runjić) voli Judda Apatowa i Woodyja Allena, a drugi (gad Tomljanović) stare crno-bijele filmove, novog Hanekea, danske serije i ponešto friškog holivudskog mainstreama, što znači da se gotovo ni u čemu ne slažu. Ima li bolje podloge za početak jednog divnog prijateljstva? I jednog bloga.
1 Komentar