I Dancima se nekad omakne loš film

• Tweet
• Pin It

Oteta političarka, pet godina zatvorena u mračnoj komori bez dodira s vanjskim svijetom, samo s dvije posude koje se redovito mijenjaju, jedna s hranom, druga za nuždu – zvuči kao vlažni san svakoga tko je ikad imao posla s hrvatskom politikom, no čini se da sanjara ima i u Danskoj. Jedan od njih je popularni pisac krimića Jussi Adler-Olsen čiji je prvi roman iz serijala o policijskom Odjelu Q poslužio Mikkelu Nørgaardu za inicijaciju franšize koja umnogome podsjeća na slične holivudske projekte.

Danska je filmska i televizijska proizvodnja posljednjih godina u nevjerojatnom procvatu, serije poput „Borgena“, „Ubojstva“ i „Mosta“ obaraju rekorde gledanosti ne samo u matičnoj zemlji, već i na BBC-u, Amerikanci rade vlastite remakeove, a u Hrvatskoj je „Borgen“ postao opće mjesto pa o spin doktorima već na jutranjoj kavici razgovaraju i penzioneri. Istovremeno, nabujala je i kvalitetna filmska produkcija pa su 2011. Danci uhvatili i trećeg Oscara (nakon „Babetine gozbe“ i „Pellea, osvajača“ s kraja osamdesetih), doduše za ne baš impresivni film „U boljem svijetu“ Susanne Bier, ali neće biti neobično ako uskoro padne još poneki (ove je godine nominiran solidni „Lov“ Thomasa Vinterberga s Madsom Mikkelsenom). Na domaćem terenu, danski filmovi nerijetko pobjeđuju američku konkurenciju, a upravo je to slučaj i s filmom „Žena u kavezu“ koji je prošle godine bio najgledaniji film u Danskoj s prihodom većim od 10 milijuna dolara, nadmašivši tako već spomenuti „Lov“. Očito, Dancima nije više dovoljno biti artistička filmska meka Europe, već su se ozbiljno uhvatili u koštac i s komercijalnim filmom i uspjelo im je odprve pa se tako već snima i drugi dio franšize, „Ubojice fazana“. Ali, baš kao i nerijetko u Hollywoodu, komercijalni uspjeh ovaj put nije praćen zadivljujućim kreativnim rezultatima.

Spomenuti Odjel Q zapravo predstvalja dansku verziju „Zaboravljenog slučaja“, policijski odjel namijenjen proučavanju starih slučajeva, no inciran tek kako bi se dalo posla detektivu Carlu Mørcku (Nikolaj Lie Kaas) koji se vraća na posao nakon što je s dvojicom kolega upao u zamku, tijekom pucnjave jedan njegov kolega je poginuo, a drugi je paraliziran. Njegov je zadatak zapravo birokratski, trebao bi pregledati stari slučaj, podnijeti izvještaj je li poštivana procedura i zatim ga službeno zatvoriti. No, Mørck baš i nije tip od papirologije pa se zainteresira za pet godina stari slučaj političarke Merete Lynggaard (Sonja Richter) za koju se pretpostavlja da je počinila samoubojstvo i počne ga istraživati. U tome mu pomaže dodijeljeni pomoćnik, simpatični Sirijac Assad (Fares Fares) koji ima ono što Mørcku nedostaje, humani pristup. I kako to već obično biva sa starim slučajevima, na površinu će izaći mnogo policijskih grešaka i zabluda te neočekivane mračne tajne protagonista.

Romani Jussi Adlera-Olsena odlikuje onaj neodoljivi šundovski senzibilitet koji se temelji na pišćevom osjećaju za pervertiranu spektakularnost, neočekivano brutalan i maštovit prikaz ljudske okrutnosti, bešćutnosti i perverzije koja se krije iza ulickanih fasada i uglađenog ophođenja građanske Danske. Privlačnost romana „Žena u kavezu“ temelji se na iznimno sugestivnom i proživljenom opisu u prvom licu zatočenosti u mraku tlačne komore i nevjerojatne želje za preživljavanjem, dok s druge strane osvaja duhovitim multi-kulti podjebavanjem između Mørcka i Assada koji zajedno čine rijetko simpatičan detektivski buddy-buddy par, svojevrsnu dansku verziju Eddieja Murphyja i Nicka Noltea iz „48 sati“ ili Jackieja Chana i Chrisa Tuckera u „Gasu do daske“. Na žalost, niti jedna od ove dvije ključne vrijednosti romana nije zaživjela na filmu: ugledni scenarist Nikolaj Arcel („Muškarci koji mrze žene“) prikazu zatočene Merete nije posvetio dovoljno pažnje, dok je humorističke tonove na relaciji Mørck-Assad neshvatljivo preskočio. Ono što je ostalo manje više je rutinski krimić koji ne može sakriti televizijski background redatelja Mikkela Nørgaarda (između ostalog režirao je i nekoliko epizoda „Borgena“) kojemu nedostaje jači autorski zamah i ambicija. Stilski i vizualno film je najbliže seriji „Ubojstvo“ iz čije treće sezone potječe i glavni glumac, solidni ali ne posebno zanimljivi Nikolaj Lie Kaas, a ne može se mnogo više reći niti o tumačima ostalih uloga, Faresu Faresu kao Assadu ili Sonji Richter koja se čini kao glumica većeg potencijala nego što ga je uspjela pokazati u relativno skučenom vremenu koje je u ulozi Merete imala.

„Žena u kavezu“ neće nikoga previše uzbuditi, ali ni uspavati, no mogla bi izazvati nesporazum s gledateljima budući da će u njoj više uživati klasična publika holivudskih blockbustera nego elitistički gledatelji europskog arta. (NEŠTO JE HOLIVUDSKO U FILMU DANSKOM 6/10)

• Tweet
• Pin It