De Niro i Travolta u Top listi nadrealista

• Tweet
• Pin It

Ima nešto prokleto nefilmično na tom brdovitom Balkanu zbog čega svaki stranac koji se ovamo uputi s kamerom u ruci ostane kratkih rukava. Nije mnogo bolje bilo niti u ono slavno doba Jadran filma u kojem su ovamo stizale brojne holivudske produkcije, no većina ih je ispala jako loše, a nerijeko su filmovi snimljeni ovdje bili najcrnje točke velikih filmaša, primjerice „Željezni križ“, ako ne najslabiji, a onda svakako jedan od lošijih u karijeri velikog Sama Peckinpaha. Isti se obrazac ponavlja i kad je riječ o ovdašnjim ratovima, iako nam Hollywood uglavnom šalje trećeligaše i neka su ugledna imena već polomila zube ovdje, poput cijenjenog engleskog filmaša Michaela Winterbottoma kojemu je „Welcome to Sarajevo“ također jedan od slabijih naslova u filmografiji. U žestokoj konkurenciji glupih i glupljih filmova na temu rata u Bosni u kojoj dosad najistaknutija mjesta zauzimaju filmovi „Behind Enemy Lines“ Johna Moorea i „The Hunting Party“ Richarda Sheparda, a niti Angelina Jolie sa svojim „U zemlji krvi i meda“ nije daleko, ipak se pojavio film koji ih je sve nadmašio. I to debelo. „Sezona lova“, odnosno „Killing Season“.

Iako vijest o glumačkom sparivanju Roberta De Nira i Johna Travolte ima šarma, a prizor De Nira u lovačkom outfitu sa snajperom automatski podsjeća na genijalnog Ciminovog „Lovca na jelene“, „Sezona lova“ vrlo će brzo poništiti sve dobre sentimente koje ste na ovaj način sasvim pogrešno stvorili. Film počinje smrtno ozbiljno, kako to već obično biva s filmovima o ratu u Bosni, pratimo žestoke ratne prizore u kojima američke jedinice ulaze u glasoviti srpski konc logor Manjača, te oslobađaju zatvorenike, a zatim srpske vojnike hladnokrvno pogubljuju. Zanimljivo kako ta, koliko mi je poznato, ni na čemu utemeljena scenaristička ideja nije izazvala baš nikakvu reakciju u američkoj javnosti, vjerojatno je razlog tome što je film u kinima boravio dva tjedna i bez ikakvog vidljivog traga tako brzo nestao da ga nisu uspjeli primijetiti niti uvijek budni špijuni CIA. Uglavnom, nakon uvoda, zbivanje se prebacuje u današnje vrijeme u kojemu srpski vojnik Emil Kovač (Travolta) nabavlja američke vojne dosjee i odlazi u šume Smoky Mountainsa. Tamo već godinama povučeno živi fotografirajući životinje, čitajući Hemingwaya (naravno „Kome zvono zvoni“) i slušajući Johnnyja Casha, američki časnik Benjamin Ford (De Niro), koji pokušava zaboraviti svoju ulogu u bosanskom ratnom paklu. Ali, kako mi to ovdje predobro znamo, od balkanskih se sukoba ne može samo tako pobjeći, pa će se i De Niro morati suočiti sa svojom mračnom stranom, a ona će doći u obličju osvetoljubivog Johna Travolte u doista nevjerojatno bizarnom stylingu, s bradicom poput Amiša ili možda vehabije, što je teško prispodobivo srpskom vojniku iz zloglasnih Škorpiona. No, pravi je vrhunac filma Travoltino mumljanje engleskog s ruskim naglaskom – naravno da je nama svaki pokušaj američkih glumaca da imitiraju ovdašnje naglaske smiješan, no ovo što je napravio Travolta nadilazi definiciju smiješnog, to je urnebes.

Uglavnom, ostatak filma, a to je zapravo najveći dio filma, proći će u njihovim međusobnim obračunimia, iznenađujuće sadističkima i perverznima, u kojima će na podjednako smiješne načine jedan ili drugi dolaziti u dominantni položaj, nekako slično kao u crtićima o Tomu i Jerryju, samo mnogo neuvjerljivije. Naravno, kako to priliči svakom vrhunskom trashu, tako i ovdje redatelj (ah, da, majstor se zove Mark Steven Johnson, a dosad najjača recka mu je „Dardevil“) zadržava posve ozbiljan ton te vrijeme između gađanja strijelama krati visokoparnim moralnim prodikama koju obično drži onaj koji u tom trenutku ima kontrolu. Tema suočavanja s vlastitim zločinima, bez obzira jesu li oni počinjeni u Bosni ili Iraku, doista je teška i slojevita te zaslužuje film, no ono što sigurno ne zaslužuje jest groteska poput ove.

Dodatno fascinira nesposobnost prepoznavanja dobrog scenarija koju posljednjih godina pokazuju podjednako i De Niro i Travolta, natječući se tko će nastupiti u bezveznijem filmu pa im se tako ovaj put omaklo da pokušavajući snimiti „Lovca na jelene“ našeg doba  završe u Top listi nadrealista. Na “Sezoni lova” pozavidjeli bi im i Đuro i Nele. Garant. (SAMO ZA LJUBITELJE TEŠKOG TRASHA 1/10)

• Tweet
• Pin It