Kick-Ass 2, SAD, 2013., akcijska komedija, 103 minute |
---|
Režija: Jeff Wadlow |
Uloge: Aaron Taylor-Johnson, Chloë Grace Moretz, Jim Carrey, Christopher Mintz-Plasse, Morris Chestnut, John Leguizamo, Donald Faison, Claudia Lee, Clark Duke |
Kolikogod to bilo teško priznati, izgleda da je NG Tomljanović bio u pravu kad je prognozirao da će drugi Kick-Ass komercijalno „prdnuti u čabar“ (OK, možda ovo nije njegova originalna formulacija…) – puna četiri tjedna su mu trebala da u svjetskim kinima udvostruči svoj neveliki budžet od 28 milijuna U$D i tako povrati uloženo. Stvar otpočetka nije mirisala na dobro (u komercijalnom smislu naravno!) kad je Jim Carrey, koji ovdje ima vrlo efektnu epizodu vođe grupice zbrda zdola skupljenih vigilanata, pukovnika Stars & Stripesa, odlučio promociji filma uskratiti pomoć. Carreyu je nakon svih onih lanjskih krvavih pucnjava po američkim školama i gdje sve ne, navodno proradila savjest pa je odlučio uskratiti podršku filmu prepunom tinejdžerskog i inog nasilja. Priča mu je naravno prilično tanka, jer i prije su vijesti vrvile od školskih pucnjava, a i pogledao je valjda prvi „Kick-Ass“ i pročitao scenarij za drugi, pa je mogao dobiti generalnu ideju u što se upušta.
No, ne treba svu krivnju za mogući kraj jednog divnog serijala (iako posljednje vijesti kažu da je trojka, planirano finale trilogije ipak ušla u pripremnu fazu!) baciti na Carreyeva leđa, on je uostalom svoju ulogu odradio i više nego solidno – problem je vjerojatno u publici koja je ove sezone okrenula leđa povećoj hrpi blockbsterske robe, pa je tu onda ni kriv ni dužan nastradao i Kick-Ass, daleko najintelignetnija i emocijama najnabijenija strip ekranizacija s ove strane „Dark Knighta“. Što da se radi kad šesti nastavak stupidarije poput „Brzih i žestokih“ u kinima natuče skoro 800 milijuna dolara, a jedan mali superherojski filmić s dušom ne može dobaciti ni do stotice. Uglavnom, što je tu je, ako se na kraju ispostavi da je Kick-Ass stvarno otišao, može se slobodno reći da je otišao sa stilom…
Nekoliko godina nakon suludih događaja iz jedinice, Dave/Kick-Ass (Taylor-Johnson) je izgubio volju za superherojskim aktivnostima, između ostalog i stoga što se za njim povela čitava vojska maskiranih čudaka bez ikakvih specijalnih moći koja sad besciljno tumara gradom. Hit-Girl/Mindy (Moretz) s druge strane nema dvojbi oko toga koji je njen životni poziv, ali ipak ima svoje sumnje koje proizlaze iz odanosti prema Marcusu (Chestnut), policajcu i frendu njenog oca koji ju je posvojio nakon srcolomne pogibije Big Daddya (Nicolas Cage) u jedinici. Na drugom pak kraju grada Chris D’Amico (Mintz-Plasse) kipi od mržnje i želje za osvetom svog oca mafijaša, a kad mu se iznenada ukaže prilika, krene u okupljanje vojske maskiranih krimosa, ovaj put pod aliasom The Motherfucker (prošli put se zvao Red Mist). U međuvremenu je Mindy pod Marcusovim pritiskom odustala od Hit-Girl, ali se zato Kick-Ass ponovo aktivirao priključivši se ekipi spomenutog pukovnika, nekadašnjeg mafijaša, a sada „born again“ kršćanina koji mrzi nepravdu i kriminal, a ni psovanje mu baš nije po volji.
Kad krene akcija, odmah je jasno da ni u novom Kick-Assu neće biti pardona – krv lipti posvuda, ruke, noge i glave lome se kao da su od marcipana, a ako je u jedinici možda nekome bilo mučno gledati toliku krvožednu agresivu i šorku u središtu koje se nalazi jedna 11-godišnja slatka klinka kakva je Hit-Girl (inače i sama poprilično surova i jezičava kad joj se stane na put), onda će danas kad je mrvicu starija, to svakako biti lakše progutati. Inače taj lik Mindy/Hit-Girl daleko je nazanimljivija stvar ovdje, jer em je savršeno napisan, em mala Chloë Grace Moretz (r. 1997.) sjajno utjelovljuje taj neki nemogući spoj dječje nevinosti i prerane zrelosti skupo zarađene u okrutnosti svijeta nas okružuje. Iako to vjerojatno ne bi baš bilo po volji autorima „Kick-Ass“ stripa, Škotu Marku Millaru i Ameru Johnu Romiti jr.-u, bilo bi jako zanimljivo vidjeti što bi se dalje moglo događati s Hit-Girl u njenim kasnijim godinama, pogotovo jer u rukama imaju tako sjajnu klinku kakva je Chloë Grace Moretz – pa tko ne bi htio gledati „Hit-Girl: The College Years“? A i svijetu, i filmskom i stvarnom, strašno fali ženskih superheroja, osobito nakon što su „Catwoman“ i „Elektra“ onako grubo flopnule.
Film ipak na kraju ispadne nešto slabiji od prethodnika, što i nije za zamjeriti kad se sjetimo koliko je jedinica bila sjajna, eksplozivna, emotivna i višeslojna. Ima i ovdje izvrsnih sekvenci, ima i duhovitih momenata, naravno i dirljivih, a sve u filmu koji najviše profitira od vječne, pogotovo američke fasciniranosti vigilantizmom i individualizmom. Uglavnom, ovaj svijet je puno simpatičnije mjesto kad su u njemu Kick-Ass i Hit-Girl… (HIT-GIRL JE HIT LJETA 8,5/10)
Pingback: “Kapetan Phillips” nije potopio “Gravitaciju” - Nemilosrdni gadovi