Kako su pirati oteli posadu „Borgena“

• Tweet
• Pin It

Iako snimljen gotovo godinu dana prije „Kapetana Phillipsa“, danski triler „Otmica“ u naša kina dolazi s delayem koji bi mu mogao dobro doći upravo zbog teme koju dijeli s američkim blockbusterom, naime oba filma opisuju slučajeve otmice teretnog broda od somalijskih pirata. A nije nevažno ni to što je odnedavno, zahvaljujući emitiranju serija „Ubojstvo“, „Most“ i „Borgen“, i kod nas gledateljstvo senzibilizirano za sjajne danske televizijske i filmske produkcije. „Otmica“ će biti posebno zanimljiva ljubiteljima „Borgena“ budući da dvojica glavnih glumaca dolaze upravo iz serije čija se treća sezona upravo prikazuje na HTV-u, to su Pilou Asbaek (piarovac Kasper Juul) i Søren Malling (televizijski urednik Torben Friis), baš kao i scenarist i redatelj „Borgena“ Tobias Lindholm koji je uzgred rečeno i korežiser odličnog filma „Lov“ (zajedno s Tomasom Vinterbergom), uvrštenog na uži spisak devet kandidata za Oscara za strani film.

Iako se bave istom temom, i svaki je na svoj način u tome prilično realističan i uvjerljiv, „Otmica“ i „Kapetan Phillips“ gotovo da nemaju ništa zajedničko, riječ je o dvije škole, dva različita dramska i produkcijska modela u kojem jedan ima sve ono što drugi nema pa se „Otmica“ u dramaturškom smislu može doživjeti gotovo kao inverzija „Kapetana Phillipsa“. Naime, dok su u američkom filmu akcijski prizori same otmice, a zatim i obračuna američkih marinaca s otmičarima vrhunci filma, u „Otmici“ sam čin otmice niti ne vidimo, već najveći dio filma zauzimaju pregovori pirata s direktorom brodarske tvrtke (Malling) koja je vlasnik broda. Na samome brodu nalazi se sedmero članova posade među kojima je najistaknutiji simpatični kuhar (Asbaek) čijim telefonskim razgovorom sa suprugom i najavom skorog povratka kući film i počinje. Po dolasku na brod, pirati zavode prilično brutalan režim, posadi ne dozvoljavaju tuširanje i upotrebu wc-a, a kako vrijeme prolazi tako će i hrana i voda postati opasno deficitarni. Vrijeme je, naime, najveća prednost pirata u pregovorima sa zapadnim korporativnim svijetom, kako objašnjava stručnjak za otmice, „vrijeme za njih ne postoji, ono je zapadni koncept“. Drugim riječima, oni mogu čekati koliko god treba. Iako s druge strane imaju vrhunskog korporativnog menadžera i pregovarača, Somalijci su jako dobri i iskusni u toj igri, za njih je to business as usual pa se previše ne uzbude kad na njihov zahtjev za otkupninu od 12 milijuna dolara, danska kompanija ponudi bijednih 250 tisuća dolara. Proći će mnogo frustrirajućih mjeseci tijekom kojih će objema stranama biti potrebno neograničeno strpljenje i majstorstvo u psihološkim igrama da se postigne kompromis, a za to vrijeme posada će dotaknuti sam rub preživljavanja.

Iz prepričanog sižea osim o različitim strategijama američkog i europskog filma, možemo saznati još jednu bitnu razliku, onu između Amerike i bilo koje druge zemlje svijeta. Za razliku od američkog kapetana, danski ili bilo koji drugi kapetani i posade ne mogu računati na skupe hi-tech operacije američke vojske koja ne žali milijune da spasi jednog čovjeka. Brodari iz „običnih“ država poput Danske umjesto telefonskog poziva Uncle Samu, morat će se upustiti u dugotrajne, mukotrpne i neizvjesne pregovore tijekom kojih nerijetko bude i žrtava, najčešće kao posljedica nespretnosti i nervoze. Rezultat toga je neobičan paradoks da „Otmicu“, koja za razliku od „Kapetana Phillipsa“ nije snimljena prema nekom konkretnom stvarnom slučaju, doživljavamo uvjerljivijom i bližom realnosti, a „Kapetana Phillipsa“ kao tek još jedan u nizu američkih akcijskih blockbustera.

Ono što ovaj film čini dodatno zanimljivim jest ona ista inteligencija kojoj svjedočimo u „Borgenu“, a koja gledatelju otvara čitavu lepezu često suprotstavljenih ali legitimnih i razumljivih perspektiva: primjerice, za razliku od posade koja ne može shvatiti zašto pregovori tako dugo traju, gledatelj ima priliku razumjeti i perspektivu menadžera koji zbog opstanka tvrtke ne smije previše popustiti i na taj način ohrabriti buduće otmice. Iako racionalan i hladan, Mallingov CEO ipak nije sveden na bezdušnog korporativnog negativca, dapače redatelj Lindholm uspijeva pronaći pravu mjeru kako da nepristrano ali ne i nezainteresirano prikaže sve tri strane uključene u sukob. Pri tome je ipak fokus na otetoj posadi i danskom pregovaračiu, dok su sami pirati uz iznimku njihovog pregovarača Omara, sasma neindividualizirani, svedeni zamalo na prirodnu nepogodu.

Nije stoga iznenađenje što je „Otmica“ mnogo bolji, nijansiraniji, napetiji i jeziviji film od američkog dvojnika i prava je šteta, da ne kažemo nepravda, što ga neće vidjeti niti jedan posto Phillipsovih gledatelja. (NE PROPUSTITI 8,5/10)

• Tweet
• Pin It