Iron Man 3: Novo odijelo, stare fore

• Tweet
• Pin It

Dok producentske kuće Marvel i Paramount imaju pune ruke posla zbrajajući zelene novčanice – evo, nije to lako ni izgovoriti, dvjestoosamdesetčetiri milijuna osamstodevedesetitri tisuće dolara prihoda u američkim i još šestošezdesetčetiri milijuna i sto tisuća dolara u svjetskim kinima (nije lako brojati ni u Hrvatskoj u kojoj dosadašnji prihod iznosi u cent točnih dvjestočetrdesetsedam tisuća i četristodevedesetipet dolara), iza zatvorenih vrata holivudskih studija bjesni gotovo jednako dramatična bitka kao i ona u filmu (o kojoj će biti riječi nešto kasnije, ako bude dovoljno prostora), a riječ je o pregovorima za sljedeći nastavak (štono bi moderno rekli installment). Navodno najveći otpor pruža Gwynteth Paltrow (o kojoj će jamačno biti više riječi nešto kasnije) koja, također navodno, ne želi ni čuti da peti put utjelovi gđicu Potts. Nakon svega što je prošla u ovom filmu, ne možemo reći da je ne razumijemo, no krenimo otpočetka.

Treći nastavak Iron Mana među mnogim važnim spoznajama donosi nam i jednu koju ostali filmovi o superherojima uglavnom prešućuju – što rade superjunaci kad ne spašavaju svijet. Naime, prilčno je teško zamisliti što onaj dosadnjaković od Brucea Waynea radi u dugim zimskim noćima bez ikoga svoga ili primjerice kako dosadu ubija kapetan Amerika, no zato znamo što radi dokoni multimilijarder Tony Stark – on noći provodi u svom superšmensi podrumu s najboljim frendom Jarvisom, pametnim i brbljavim kompjuterom koji mu pomaže izraditi prototipove novih unaprijeđenih Iron Man odijela – kako je u ovom filmu stigao da prototipa pod nazivom Mark 42, predmnijevamo da ih je prije toga izradio 41. No, ovo je odijelo stvarno kul – poput Thorovog malja, njegovi dijelovi dolijeću šefu sami (obično prvo šaka pa ramena, slijede drugi dijelovi, sve do onih pomalo nezgodnih koji štite najosjetljivije dijelove muškoga tijela), no stvari ne idu uvijek idealno, ipak je riječ o prototipu pa oblačenje odijela zna biti i mrvicu bolno.

Naravno, te će mu nove funkcije odijela itekako koristiti budući da u ovom nastavku Stark ko zadnji naivac ničim izazvan isprovocira nekog bjelosvjetskog manijaka i terorista nazvanog Mandarin (Ben Kingsley) koji se doima kao kineska verzija Osame bin Ladena, a kad mu putem televizije objavi svoju adresu, ovome ne padne na pamet odbiti poziv. Dapače, kako to već obično biva u filmovima o superjunacima, Stark i Mandarinov pomoćnik (Guy Pearce) imaju neke nerazjašnjene račune iz prošlosti, one daljnje prije nego što je postao Iron Man, pa će bitka za spas planeta ovog puta biti prilično žestoka, a kolateralna žrtva je prekrasna Gwyneth Paltrow.

E sad, kad sam Runjiću neoprezno spomenuo prekrasnu Gwyneth on je zlobno dobacio da sam pod utjecajem trača o tome kako joj vagina izgleda kao da je osmogodišnja djevojčica, na što sam mu pokušao objasniti da nije riječ o traču već izvrsnom članku iz jednih od najboljih hrvatskih dnevnih novina socijalno-demokratsko-liberalno-kapitalističke provenijencije, no kad ga ni to nije uvjerilo potegnuo sam i ultimativni argument kako to nije moje subjektivno mišljenje već da su je najveći svjetski stručnjaci nedavno proglasili najljepšom ženom svijeta. On je rekao „sereš“. I tako smo zaključili raspravu.

Ben Kinsley briljira kao kineska inačica Bin Ladena

No dobro, nema veze, hoću reći da ovaj tekst nastaje pod neviđenim pritiskom da, kao prva recenzija na ovom sajtu, opravda očekivanja od naslova i nemilosrdnim kritičarskim perom rasturi i Iron Mana i one koji su ga stvorili. Ali, nije lako, jer pod palicom novog redatelja Shanea Blacka (doduše, bivšem Jonu Favreauu baš ništa nije falilo, ali je za utjehu dobio duhovitu rolu Starkovog tjelohranitelja), Iron Man je dodatno živnuo, Robert Downey Jr. je na svojoj standardnoj razini, zaplet je zabavan, gadgeterije ko u priči, postoji čak i dio filma koji se doima kao specijalno izdanje magazina „Sam svoj majstor za superheroje“, twistovi su časna riječ neočekivani i zabavni, a Gwyneth Paltrow osim što je seksi, još i zuri u kacigu Iron Mana poput Hamleta koji razgovara s lubanjom (ima li to veze sa „Zaljubljenim Shakespeareom“?)…, pa bi se zapravo jedina ozbiljnija zamjerka mogla uputiti izostanku suvislijeg objašnjenja o pravim motivima glavnog megazlikovca, kao i izostavljanju nekih tehnoloških objašnjenja. Kažem, moglo bi se to uzeti za minus, no ja bih to ipak upisao u plus jer je time gledateljima učinjena golema usluga. Pa naravno da znamo da bad guy hoće zavladati svijetom i da se pri tome služi nekakvim supertajnim tehnološkim izumima, no ne treba nas zbog toga mučiti čudnim riječima k’o sportski novinari kad opisuju Kostelićeve operacije. „Iron Man 3“ je dovoljno uzbudljiv i duhovit i bez toga. (PURE FUN 7/10)

• Tweet
• Pin It