Vrhunac serijala koji je dotakao dno

• Tweet
• Pin It

Ne treba u životu biti zlurad i veseliti se tuđoj nesreći, čak i ako se voliš predstavljati kao Nemilosrdni gad, ali teško se oduprijeti osjećaju radosti da je ova blesava i besmislena populistička franšiza na umoru. Naravno da i nakon kraja uvijek može biti kraja, kao primjerice u slučaju (još gorih) „Pirata sa Kariba“, ali zasad se to ne čini izglednim, bar ne slijedećih nekoliko godina, jer box office rezultati trećeg „Mamurluka“ debelo su ispod očekivanja. Ako znamo da je jedna osrednja, populistička macho budalaština kakav je bio prvi film serijala, sa svojih skoro 470 milijuna U$D na uloženih jedva 35 bila iznenađenje ljetne sezone 2009., a da je depresivna i dosadna „dvojka“ dvije godine kasnije taj rezultat nadmašila za dobrih 120 milijuna (a koštala je oko 80), onda je „trojka“, koja je nakon tri tjedna prikazivanja skupila oko 310 milijuna (na 105 uloženih) skoro pa flop.

Naravno da nema plakanja i da će se i tu fino ućariti, ali magija je sad definitivno napustila zgradu. Možda je bizarna činjenica da je „trojka“ daleko najbolji film serijala, odnosno daleko najmanje loš, što dosta govori o tome kako masovni ukus nikad ne možeš dovoljno podcijeniti. Za početak, ovdje hvala bogu nema one priglupe i odavno potrošene premise s buđenjem u pomno aranžiranoj scenografiji nekakve razbacane sobe bez kilobajta memorije. Znam, znam, komedije uopće ne moraju biti dramaturški uvjerljive da bi bile uspješne, ali ta fora da su se oni tak’ razvalili da se ne sjećaju peradi, vjenčanja i Tysona mi je u startu bila krajnje odiozna. Onda su u „dvojci“ potragu za ponovo zagubljenom kolektivnom memorijom učinili tako tupom, dugom, besciljnom i, što je najvažnije, sasvim oslobođenom ikakvih iole smiješnih fora i gegova.

Uglavnom, „trojka“ igra „straight“ (što ne znači da nema gay momenata, ali to je neka druga tema…), a priča počinje kad Alanu (i dalje genijalni Galifianakis, otkriće kojega je najveća i zapravo jedina vrijednost serijala) iznenada umre otac, pa se on totalno otme kontroli. OK, kao što znamo nije ni prije toga bio baš sasvim svoj, a neposredno pred očevu smrt uspio je izazvati kaos na autoputu koji je glavom (doslovce!) platila jedna žirafa, a to ni približno nije kraj životinjskom body countu u serijalu. Uglavnom, vrijeme je za intervenciju Alanovih nevoljnih frendova, a kad ga nekako uspiju privoljeti na sanatorij (ludaru, rehab, što li…), odmah na putu upadnu u problem. No, radi se o nekim starim računima i recimo samo da stvar ima veze s Mr.Chowom (Ken Jeong), a nakon toga kreće avantura, ne bogzna kako napeta, zabavna ili duhovita, ali ipak nekako podnošljivija nego prije. Ako ništa drugo, barem su dali više prostora i bolje fore Galifianakisu, a ne škodi ni iznenađujući cammeo uvijek sjajne Melisse McCarthy.

U „trojci“ nema Mikea Tysona, a pojavi se Jade (Heather Graham), striptizeta zlatnog srca iz „jedinice“, ali je njeno pojavljivanje samo sebi svrha kao uostalom i mnogo toga ovdje. No posebna priča je Mr.Chow, koji je, nakon što je „eksplodirao“ u „dvojci“, ovdje gotovo pa glavni lik, ali je sad već toliko iskarikiran i pretjeran da to rijetko kad ispadne duhovito. Iako Jeong definitivno ima komičarskog potencijala, ovdje se stječe dojam da se scenaristi ponekad pomalo iživljavaju na njemu, odnosno njegovu liku, pa onda sve to izaziva više neki kiseli osmijeh nego urnebesni smijeh što im je valjda bila namjera. Osjeti se također i da je budžet „nabubrio“, pa ima i letenja i pirotehnike, ali sve su to u konačnici bačene pare.

I sad jedna bogohulna misao za kraj (KOJA SADRŽI GIGANTSKI SPOILER!!!) – ako je već „Mamurluk“ isključen sa aparata nakon godina vegetiranja, ne može se reci da ne rajca ideja spin offa koji proizlazi iz epiloga „trojke“, a to je neka puno anarhoidnija i nakaradnija komedija o bračnoj idili friških mladenaca, čija imena ipak nećemo otkriti, ali se nakon svega dosad navedenog, daju lako naslutiti… (ZBOGOM I NE VRAĆAJTE SE… 5/10)

• Tweet
• Pin It