Perverzan, patetičan, prekrasan….Pedro Almodovar
| Pričaj s njom / Hable con ella, Španjolska, 2002., humor. drama, 112 minuta |
|---|
| Režija: Pedro Almodovar |
| Uloge: Javier Cámara, Darío Grandinetti, Leonor Watling, Rosario Flores, Mariola Fuentes, Geraldine Chaplin, Pina Bausch |
Filmovi poput “Žena na rubu živčanog sloma”, “Kike” ili “Visokih peta” pa sve do pretposljednjeg, “Sve o mojoj majci”, Pedru Almodovaru su priskrbili status ženskog režisera, no nakon filma “Pričaj s njom” očito je da je on još bolji kad se bavi muškarcima, i to onim muškarcima koji su sposobni za onu vrst emocija koja se tradicionalno veže uz ženski rod, dakle s muškarcima koji su sposobni plakati bez srama i voljeti bez ograničenja. Almodovarovi muškarci u ovom su filmu novinar Marco i medicinski brat Benigno, obojica zaljubljeni u žene koje se nalaze u komi. I dok Marco zdravorazumski pokušava prihvatiti stanje žene koju voli, slavne španjolske toreadorice, Benigno pune četiri godine brine o Aliciji, balerini ozlijeđenoj u prometnoj nesreći, i to ne samo tako što ju njeguje već s njom i razgovara kao da je ona potpuno svjesna, uvjeren kako njegove riječi i osjećaji ipak dopiru do nje.
Već se osnovna situacija ovog filma doima kao proizvod pervertiranog uma, a događaji koji slijede spadaju i pod udar zakona, no Almodovarov touch upravo je u tome što nas uspijeva natjerati da se zainteresiramo za pozadinu problema, da pokušamo razumijeti, a na kraju čak i zavoljeti te naoko perverzne likove. U početku karijere Almodovarova su glavna oružja bila humor, ironija, hiperbola, groteska i persiflaža, dok s doduše ne baš uspjelim “Cvijetom moje tajne” počinje faza tzv. zrelog Almodovara, faza koja je svakim novim filmom, dakle “Živim mesom” i “Sve o mojoj majci”, sve intrigantnija i zanimljivija, a u “Pričaj s njom” konačno susrećemo već sasvim zrelog i smirenog 52-godišnjaka sposobnog da se bez fige u džepu suoči s ozbiljnim temama i ozbiljnim emocijama.
U “Pričaj s njom” kičaste su boje još uvijek prisutne, ali dijalozi nisu onako prštavi kao što smo navikli, a nema više fetišističkih zafrkancija niti podrugljivih tonova, a ipak nam je cijelo vrijeme jasno da gledamo film by Pedro Almodovar. Dobar primjer za to je kratak nijemi film o smanjenom čovjeku zaljubljenom u izumiteljicu koji prvo planinari po njezinim grudima da bi na kraju, u trenutku totalnog ljubavnog predavanja, cijeli ušao u njezinu vaginu. Ovaj podjednako šašav i ljupki ljubavni film Almodovar plasira kao zamjenu, ali i objašnjenje, za neprikazani najdrastičniji moment filma, onaj u kojem Benigno siluje komatoznu djevojku u koju je zaljubljen. U svakom drugom filmu ovaj bi čin ili naišao na opću sablazan ili pak poslužio kao puka društvena provokacija, no kod Almodovara to je ne samo iskreni izljev ljubavi vrijedan razumijevanja već i gotovo metafizički čin stvaranja života.
Nakon što je praktički izmislio cijelu plejadu španjolskih glumačkih zvijezda, od Carmen Maure i Victorie Abril pa do Antonia Banderasa, Almodovar ovdje predstavlja dva nova glumačka otkrića: Javiera Cámaru u ulozi Benigna i glumicu neobične, ali zanimljive fizionomije Rosario Flores.
“Pričaj s njom” jedan je od najneobičnijih i emotivno najsnažnijih filmova snimljenih u posljednjih desetak godina, riječ je punokrvnoj melodrami za kakve smo mislili da su nestale sa smrću Douglasa Sirka i Rainera Wernera Fassbindera. Ipak, nakon ovog filma već uobičajene sintagme koje se vežu uz Almodovara, kao što su španjolski Fassbinder ili Sirk, postaju krajnje neumjesne. Imamo, naime, posla s uistinu autentičnim i velikim režiserom. (AY PEDRO 8/10)
Globus, 2003.
