Obračun legendi / Grudge Match, SAD, 2013., sportska dramedija, 113 minuta |
---|
Režija: Peter Segal |
Uloge: Sylvester Stallone, Robert De Niro, Alan Arkin, Kim Basinger, Kevin Hart, Jon Bernthal, Ll Cool J, Paul Ben-Victor, Anthony Anderson, Ireland Baldwin |
Seniori su dakle čvrsto odlučili ne otići bez borbe. Kako drugačije objasniti toliku navalu penzić filmova u posljednje vrijeme? Nekih velikih komercijalnih razloga tu nema, iako su poneki zaradili pristojno (npr. „Legende u Vegasu“, prvi „R.E.D.“ i pogotovo „Zločesti djedica“). Nije valjda da je Florida, raj američkih penzića odjednom prepuna multipleksa koji daju grupne popuste? Ali neka, meni osobno paše taj, nazovimo ga mini-trend, jer uvijek ću radije gledati De Nira, Freemana, Douglasa, pa i Willisa i Stallonea kako prave budale od sebe pod stare dane nego npr. LaBeoufa, Tatuma, Goslinga, Efrona ili braću Hemsworth kako paradiraju bez majice. I Kim Basinger naravno, i s majicom ili bez, iako je to malo nepristojno reći za jednu damu koja je prošli mjesec zašla u sedmo desetljeće života.
„Obračun legendi“ je film koji dolazi s iznimno lošom reputacijom. Ključna je riječ – kliše. No, može li itko film iz jedne takve, dramaturški iznimno konzervativne niše kao što je sportski podžanr, pogotovo boksački, uopće zamisliti drukčije? „Obračun“ se ni ne trudi biti originalan već upravo igra na taj neki šarm familijarnosti i već viđenoga. Sve, ali baš sve, što u filmu vidimo, od likova i njihovih međuodnosa do zapleta i obrata čisti je kliše koji smo već negdje vidjeli. I ne jednom…
Pa zaboga, to je film koji sparuje dvije najveće celuloidne boksačke face svih vremena! – Rockya i Razjarenog bika alias Jake LaMottu, jednog doduše fikcionalnog, drugog stvarnog. Naravno, ne radi se baš o njima, Sly igra Henrya „Razora“ Sharpa, a De Niro, Billya „The Kida“ Mc’Donnena, fikcionalne likove, ali u uvodnom arhivskom kolažu koriste se snimke iz Rockya i Bika, jer em zgodno dođe, em se gledatelja odmah podsjeća da pred sobom gleda živuće klasike u jednom novom, malom, nazovimo ga tako, spin offu.
No, ono što slijedi oslobođeno je, hvala bogu, ikakvih pretenzija, pogotovo onih da parira spomenutim klasicima (glede „Rockya“ – tu se naravno misli samo na jedinicu kao klasik), već se radi o jednoj zgodnoj, ležernoj, minimalno nostalgičnoj, a poprilično zabavnoj razbibrizi. Sharp i Kid su dakle prije 30-ak godina bili ljuti rivali, velike lokalne boksačke zvijezde u šljakerskom Pittsburghu (koji ovdje svojom sivom atmosferom dosta podsjeća na Philadelphiu iz Rockya), dvaput su se tukli za titulu a svaki je pobjedio po jedanput. No, onda je Razor iznenada, dan prije trećeg, odlučujućeg meča, objavio da napušta boks. Kid je na to poludio i nikad mu nije oprostio, kao ni ovaj njemu što mu je petljao s curom Sally (Kim Basinger, a u flashbackovima ju igra njena kćer Ireland Baldwin) i „napumpao je“ (znam, odvratan i zastario izraz, ali samo citiram…). Razor je kasnije ostao bez love i vratio se poslu u brodogradilištu, dok Kid stoji jako dobro (ima restoran i auto salon), a sad ih se uhvatio sin njihovog nekadašnjeg promotora Dante jr. (Kevin Hart) i ponudio im da nastupe u nekoj reklami. Razor nevoljko pristane jer mu trebaju pare, a Kid iz čiste mržnje, no kad snimka njihove promptne kavge i šore na setu reklame zapali Youtube, krene i priča s ponovnim ulaskom u ring jedan protiv drugog.
No, to neće ići baš tako lako – momci su već zagazili u ozbiljne godine, Kid ždere i loče kao smuk, a ni Razor nije u nekoj formi. Sve je to dakle, kao što rekoh, iznimno predvidljivo – i taj mali brbljavi promotor, pa onda stari mrgudasti trener Lightning (uobičajeno sjajni Alan Arkin u ulozi koja je vjerojatni hommage treneru Mickeyu ali i šogoru Paulieu iz Rockya), ali funkcionira. Dijalozi su duhoviti, fore su dobro „raspoređene“ – pa onda osim očekivanih Dantea i Lightninga, duhoviti ispadnu i Kid i Razor, a jedan one-liner dat je čak i inače ozbiljnoj Sally. Tu je i podzaplet s Kidovim i Sallyinim sinom B.J.-em (Jon Bernthal kojeg smo nedavno gledali kao dilera Brada u „Vuku s Wall Streeta“ a prije toga u „Walking Deadu“), koji tek sad upoznaje svog biološkog oca i odmah mu postaje trener. Predvidljivo naravno, kliše na kliše i sve to, ali koga više briga kad je tako šarmantno i neobavezno. Uostalom, originalnost je debelo precijenjena… (BEZ STARCA NEMA UDARCA – OVAJ PUT DOSLOVNO… 8/10)